Tačnije, sve prijave bile su potpuni promašaj, ali kako stvari barem za sada stoje, niko od nadređenih u policiji neće snositi odgovornost za velike troškove koje su proizvele napakovane prijave.
O onim nematerijalnim troškovima, poput duševne boli, uznemiravanja građana na javnom mjestu od strane policijskih službenika, progone, te zatrpavanje sudova prijavama za koje se unaprijed znalo da nemaju uporišta ni u jednom zakonu, ne vrijedi ni trošiti riječi.
Sve troškove platiće građani.
Ono što jednu normalnu državu razlikuje od ove u kojoj sticajem nesrećnih okolnosti živimo, jeste odgovornost državnih službenika prema svom radu. Da smo kojim slučajem u nekoj drugoj, evropskoj zemlji, ovakve stvari se na prvom mjestu ne bi ni događale, ali kada bi se kojim slučajem i dogodile, onda bi neko morao snositi odgovornost.
Odmazda kakva se rijetko gdje viđa u Evropi prema običnim građanima koji su mirno sjedili na klupama u centru Banjaluke i pisanje na stotine prijava zbog navodnog nezakonitog okupljanja ili remećenja javnog reda i mira, nešto je što će dugo godina biti mrlja koja se neće tako lako isprati.
Bruka i sramota policije.
Međutim, kako uopšte očekivati odgovornost potčinjenih, kada je prvi čovjek policije Republike Srpske optužen za krivično djelo ugrožavanja sigurnosti narodnog poslanika i vjerovatno jedini u MUP-u Srpske koji je nakon potvrđivanja optužnice, ostao na radnom mjestu i nije suspendovan.
No, svako zlo će proći, pa i ovo, a građani do tada trebaju znati da prema Ustavu Republike Srpske, konkretno članu 32. imaju pravo da iznose svoje mišljenje o radu državnih i drugih organa i organizacija.
Dakle kritika rada državnih institucija među kojima i MUP-a Srpske je ustavom dozvoljena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu