Sudbine

POLICAJAC VELIKOG SRCA Dragoje je 2 puta teško povrijeđen, preživio moždani udar, a sve novčane nagrade je poklonio

Oštar i strog kao šef Odsjeka za suzbijanje kriminaliteta u Policijskoj stanici Priboj, ali srce veliko i humano kao kuća.

POLICAJAC VELIKOG SRCA Dragoje je 2 puta teško povrijeđen, preživio moždani udar, a sve novčane nagrade je poklonio
FOTO: RINA

Dragoje Bojić iz Priboja se decenijama unazad odriče dijela plate, dnevnica, novčanih nagrada i drugih bonusa koje zaslužuje predanim radom u službi, u korist djece kojoj je novac potreban mahom za liječenje.

Iako skromno živi od policijske plate i školuje dva sina, podugačak je spisak onih kojima je Bojić pomogao.

– Nikada nisam imao previše novca, niti bih se znao ponašati da imam velike pare. Svaku moju novčanu nagradu ja sam poklanjao. Odrekao sam se jubilarne nagrade za pomoć Marijani Žarković, učenici Gimnazije koja je bila u razredu sa mojim sinom. U dogovoru sa razrednim starješinom pokrenuli smo akciju prikupljanja novca i sakupili pozamašnu sumu, u svemu tome su pomogli drugi roditelji, privrednici, Crkva i kolege. Najveće zadovoljstvo osjetio sam kada me je iz Italije pozvao Marijanin otac i rekao da je operacija uspješno prošla – rekao je ovaj humani policajac za RINU.

Noseći plavu uniformu, prošao je trnovit put od pozornika na beogradskoj željeznici, pa do šefa. Sve nagrade i priznanja koja je dobio, kako ističe, dio su timskog rada zajedno sa kolegama iz Priboja, Prijepolja, Nove Varoši i Beograda, sa kojima je nekada radio. Dragoje je skroman policijski oficir, tih, nenametljiv, pravičan u poslu, cijenjen od kolega i sugrađana. Poštenje, humanost i dobrotu naučio je od roditelja. Policijski zanat nakon završenog školovanja u Novom Sadu pekao je od vrsnih policajaca, a sada on svoje bogato znanje prenosi na mlađe kolege.

FOTO: RINA
FOTO: RINA

– Humanost je osobina koja se stiče vaspitanjem i nosi iz kuće za cijeli život. I ja sam tako vaspitavao i moju djecu, koja će, nadam se, krenuti jednog dana mojim stopama, kako u policiji, tako i u životu. Za sve što radim imam podršku od kolega i porodice, supruge Tijane, koja je prosvjetni radnik, i sinova Alekse, studenta Fakulteta za bezbjednost, i Filipa, još uvijek srednjoškolca – priča Bojić.

Dva puta povređivan u službi tokom hvatanja najokorjelijih kriminalaca i nagrađivan nebrojano puta. Posljednje priznanje, bronzanu medalju za zasluge u službi, Bojiću je ljetos povodom Dana policije uručio pomoćnik direktora policije Dragan Vasiljević.

Pročitajte još

Za izuzetne rezultate i predan rad u službi Bojić je 2002. godine nagrađen zlatnikom sa likom Jakova Nenadovića, prvog ministra srpske policije. Biran je više puta za policajca godine i mjeseca, a svaki put novčani dio priznanja odlazio je u humanitarne svrhe, za pomoć nejakima i djeci.

Pored toga što je dva puta teže povređivan u policijskim akcijama , ovaj humani policajac prije osam godina preživio je možda i najtežu bitku. Imao je moždani udar i gotovo pola godine bio vezan za postelju. Da prebrodi teške dane, pomogli su mu doktori, porodica, ali i mnogobrojne kolege koje su svakodnevno dolazile i njegovoj supruzi Tijani nudili pomoć.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu