Od ukupno 49 maturanata školske 1968/69. godine, na još jedan školski čas stiglo je sedamanest sada već ljudi u ozbiljnim godinama, a, kako je to pravilo nalagalo, kad je profesor ušao ustali su iz klupa.
Bivši gimnazijalci govorili su o životnim putevima, karijeri, a sjetili su se i svojih školskih drugova koji više nisu među njima. Svi su se složili u jednom, da bez obzira gdje žive i šta rade, gimnazijalski dani se nikada ne zaboravljaju.
Dnevnik od prije 50 godina otvorio je profesor Risto Brenjo i prozvao učenike.
Ova mi je generacija ostala u divnom sjećanju, bili su vrlo uspješni i ozbiljno su shvatali svoje školske i druge obaveze. Mnogi od njih su postali ljekari, inženjeri, profesori, dobri ljudi i stručnjaci – rekao je Brenjo.

Profesor srpskog jezika Momčilo Golijanin je istakao da je izuzetno lijepo se sresti sa bivšim đacima koji su se odavno razišli po svijetu.
– Sa nekima se nisam vidio od njihovih školskih dana i nekako se osjećam mlađe među njima – naveo je on.
U Nevesinje je iz Metkovića doputovao profesor Frano Lovrić, kako bi se još jednom pozdravio sa svojim nekadašnjim đacima kojima je predavao matematiku.
Nikola Laketa koji više od dvije decenije živi u Australiji kaže da je neopisiv osjećaj doći u ustanovu u kojoj se školovao i u kojoj je radio kao profesor istorije.
– Putovao sam tridest sati, ali mi je srce puno kad sam vidio sve ove ljude, svoje drugove. Ovo je jedinstvena prilika da evociramo uspomene na jednu vrlo uspješnu generaciju – istakao je on.

Trifko Brenjo koji radi kao ljekar u Beogradu, takođe, nije krio zadovoljstvo što prisustvuje velikom jubileju jedne, kako reče, vrlo zanimljive generacije.
– Ovo je prilika da se vratimo u mladost, u gimnazijalske dane, kad smo bili puni snage i pameti. Nismo bili nimalo kvarni, bili smo bez ikakvih većih interesa, a „more nam nije bilo ni do koljena”- ističe Brenjo.
Proslava uz pjesmu i smijeh
Druženje je nastavljeno u jednom ugostiteljskom objektu uz pjesmu i smijeh, jer su ponosni su što su doživjeli da proslave godišnjicu koja im se nekada činila mnogo daleko. Nadaju se da će još biti jubilarnih proslava na istom mjestu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu