Ne znaju ni gdje su ratovali, ni koliko su ratovali, ni koga su ubijali, ni koliko su ubijali.
Jedino što znaju naši bezbjednjaci to je ono što im serviraju zapadne službe, a i to je na kašičicu, jer su targetirani samo pojedini teroristi dok je većina njih prošla neprimjećena i vratila se kućama.
Krivični zakon BiH je odredio da će se svi oni državljani BiH koji su ratovali na stranim ratištima kazniti odgovarajućim kaznama, ali su te kazne previše simbolične da bi se postigla prevencija.
Zato ne treba ni čuditi što se ovom zabrinjavajućem bezbjednosnom problemu pristupa kao i svemu drugome u BiH, a to je ignorisanje i prebacivanje odgovornosti na druge. Dok ne bude tragedija, naravno.
Bezbjednosne agencije godinama nisu uspjele identifikovati ni ko je radikalizovao mlade koji su otišli u Siriju, a nisu otkriveni ni oni koji su ih finansirali.
No, ono što je najgore u svemu, jeste što ne postoji ni adekvatan način resocijalizacije terorista koji su godinama bili na krvavim ratištima, a sada se vraćaju svojim porodicama u BiH.
Da li je opravdano očekivati da će se svi oni nakon ludila u kojem su bili, preko noći smiriti i postati dio društva i živjeti normalnim životom?!
Istovremeno u BiH, odnosno u Republiku Srpsku mjesecima ulaze na desetine migranata. Naravno da nisu svi teroristi, ali činjenica da nemaju nikakva dokumenta dovoljna je da upozori, a o strahu običnog stanovništva koji žive u pograničnim dijelovima ne treba ni trošiti riječi.
I ovo pitanje je u nadležnosti bezbjednosnih agencija.
Jedini način na koji se može boriti protiv terorizma jeste zajedništvo u radu bezbjednosnih agencija, pa kako toga nema, onda ne treba čuditi ako se u BiH i dogodi krvavi napad.
Samo kada neko zajeca i padne mrtva glava, nadležni počnu raditi svoj posao. Međutim, tada će biti kasno.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu