To znači: ekran nikako prije treće godine djeteta, od šeste godine moguć ograničen pristup internetu, igrice ne prije devete godine, a društvena mreža, i to jedna, ne prije 12. godine djeteta.
Sva ova pravila podrazumijevaju roditeljski nadzor i ograničeno vrijeme pred ekranom.
– U stručnoj literaturi koja sa bavi štetnošću prekomjerne upotrebe informacionih tehnologija kod djece je odavno uveden pojam ekranizam, koji podsjeća na autizam. Djeca slobodno vrijeme provode pred ekranom umjesto s vršnjacima. Takva djeca ne mogu da razumiju svoju emociju, ali ni tuđe osjećaje, pa se veoma često u ranoj fazi života, uglavnom u tinejdžerskoj, razvijaju anksioznost i depresija – objašnjava za Srpskainfo psiholog Slađana Cvjetković.
Ona navodi da joj često roditelji koji prema djeci imaju restriktivne mjere u pogledu telefona postavljaju pitanje kako da se izbore sa pritiscima okoline i vlastite djece.
– Dovoljno je da svaki roditelj krene od sebe. Neka sam sebe prekontroliše koliko vremena provodi na telefonu u kući. Djetetu treba dati primjer i objasniti posljedice štetnosti, te bar čas i po-dva časa pred spavanje imati zajedničko vrijeme kroz razgovor s djecom – poručuje Cvjetkovićeva i napominje da nikako djeci ne treba dozvoliti da idu u krevet s telefonom u ruci.
Po njenim riječima, veoma je značajno da roditelji imaju uvid u Gugl pretraživač i vrijeme koje dijete provodi na internetu i socijalnim mrežama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu