Od ovog poteza, o kome je čitava dva dana vlast u Podgorici ćutala, neprimjerenije je jedino objašnjenje pristiglo sa adrese crnogorskog Ministarstva odbrane u kome se Mašulovićevo stajanje pored zastave sa natpisom “Za dom spremni” naziva “bezazlen civilizacijski čin”.
Svojim prisustvom Crna Gora je praktično dala legitimitet “Oluji”. Mnogi su s pravom zaključili da je ovo još jedan, istina drastičan, znak da je zvanična Podgorica potpuno okrenula leđa Beogradu.
I među onima s umjerenijim stavovima, koji kažu da Crna Gora kao suverena država ima pravo da donosi političke odluke kakve god hoće, nema mnogo ljudi koji imaju razumijevanja za ovakav potez.
Sada je teško povjerovati da se iza čitavog slučaja krije prosvetiteljska težnja crnogorskog rukovodstva. Isto tako, teško je prihvatiti i obrazloženje da je to sada samo pitanje politike jedne nezavisne države. Jer, davanje legitimiteta zločinu od strane zemlje koja je u trenutku etničkog čišćenja Srba iz Hrvatske bila dio iste zajednice sa Srbijom i čiji su sadašnji državljani, takođe, bili žrtve te akcije – nikako i nikada ne može biti samo pitanje unutrašnje odluke jedne nezavisne zemlje. Iz jednog prostog razloga – Crna Gora ne egzisitra u vakuumu, piše Blic.
Zvanična Podgorica je ovim činom zanemarila ne samo stradanje ljudi u “Oluji”, već i činjenicu da se u Crnoj Gori, prema posljednjem popisu stanovništva, 28,73 odsto građana izjašnjavaju kao Srbi. Pa nije nerazumno ni zapitati se kakvu je poruku njima poslala vlast Mila Đukanovića.
Vlast u Podgorici se istinski nije potrudila da podrobnije obrazloži odluku da pošalje izaslanika na proslavu “Oluje”, u čijoj se sijenci odvijala i ona mnogo gora, u Glini, gdje je pjevao Marko Perković Tompson.
A koliko je nonšalatan odnos vlasti prema ovoj situaciji, svjedoči i ta jedna zvanična reakcija – pristigla iz Ministarstva odbrane.
Oni su lakonski saopštili da je vojni izaslanik Crne Gore u Hrvatskoj, pukovnik Mašulović u Kninu boravio na poziv domaćina “u skladu sa uobičajenim diplomatskim protokolom”.
– On nije bio u Kninu da proslavlja bilo čije pobjede ili poraze, niti stradanja bilo kog naroda, kako se to zlonamjerno želi insinuirati – navodi se u reagovanju crnogorskog ministarstva.
Kao da u Podgorici ne znaju šta predstavlja “Oluja” i koliko je taj čvor zamršen. Svakako će neko reći da suverena država nije dužna da objašnjava svoje postupke, ali povući potez koji vrijeđa osjećanja ne samo susjeda, već i gotovo trećine građana sopstvene zemlje, a ne ponuditi pristojno objašnjenje ostavlja veoma gorak ukus.
Međutim, čini se da se iza cijele ove šarade krije možda jedan mnogo perfidniji motiv koji se nazire u ovom saopštenju. Veoma je nesrećan pokušaj crnogorskog ministasrtva da zamijeni teze rečenicom da “smještanje ovog bezazlenog civilizacijskog čina u kontekst suludog rata 90-tih, ne priliči novom vremenu u kojem su i Crna Gora i Srbija zemlje kandidati u pregovaračkom procesu sa Evropskom unijom”.
Ono što svako civilizovan dobro zna je da negiranjem zločina i fabrikovanjem istorije nikada nije došlo do istinskog napretka i pomirenja. Ukoliko su to znali kada su Mašulovića poslali u Knin, onda je cilj bio nešto drugo – podržati tezu da zločina u “Oluji” nije ni bilo.
Kao što Hrvatska mora da se ozbiljno da se pozabavi tim dijelom svoje istorije, Srbija Srebrenicom, Crna Gora bi morala, na primjer, granatiranjem Dubrovnika.
I ne bi bilo iznenađenje da sljedeće što ćemo čuti bude da Crna Gora nema ama baš nikakve veze sa tim. Ako je tako, onda ovaj “bezazlen civilizacijski čin” nije ništa drugo nego obično “podmuklo balkansko podmetanje”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu