Publika Vukićevićevu pamti iz serije koja je obilježila njenu karijeru, a često govore da se u višedecenijskom razmaku gotovo ništa nije promijenila.
Samo jednom u javnosti je govorila o bivšem suprugu Mitru Mrkeli i njihovom rastanku, kada je otkrila detalje braka ali i borbe da nakon razvoda nastavi dalje.
– Kada žene kažu, a u posljednje vrijeme to često čujem: “Moj bivši muž je divan čovek” meni je to bezvezna priča. Postavlja se pitanje, pa zašto ste se onda razveli?! Ja sam se udala iz ljubavi, dobili smo djecu iz ljubavi i to je sasvim dovoljno i sasvim divno. Onog trenutka kada smo shvatili da smo ipak dva različita svijeta, jer sam ja glumica a on sportista, riješili smo da se sporazumno razvedemo. Kada smo shvatili da nemamo zajedničke teme što je u odnosu smatram, jako važno, mi smo se rastali. Sasvim sporazumno i korektno. I to je cijela istina, korektno. Posle kraha braka bila sam nešto pametnija, pa sam njegovala tu dobru priču poslije razvoda a i to samo zbog djece. Jer ja kada čujem da žene ostaju u zajednici, zbog kako kažu djece, smatram da je to samo izgovor i slabost. Da se razumijemo, to je za djecu samo medvjeđa usluga. Kada sam se razvela ostala sam bez bilo čega, jer sam došla iz inostranstva gdje sam godinama bila sa njim. Imala sam hrabrosti i krenula od početka jer ako nešto želite, morate krenuti od nule. Počeci su za jake ljude, a ja za sebe mogu da kažem da jesam. Nisam se dvoumila, nisam razmišljala da li ću imati novca isto kao i do tada. Nisam dozvolila da ekonomski faktor uništi moj život, zanimali su me viši ciljevi, rekla je glumica i dodala:
– Ljudi su tada još govorili: “Ma njoj je lako, ona ima para”, a to nije bilo tako. Krenula sam od nule, otvorila školu glume. Kompletno školovanje moje djece, sačekivanje, ekskurzije, putovanja i sve što ide uz to, ja sam preuzela na sebe. Roditeljski sastanci, vakcine, upoznavanje sa društvom, pravljenje palačinki, u svemu sam učestvovala i davala se. Ozbiljno sam se predala toj ulozi. Kada sam išla po Srbiji da radim predstave ili da predajem glumu, oni su svuda išli sa mnom i bili dobri. Ono što ne mogu ni dan danas da prežalim, jeste gubitak mojih roditelja koji su bili sve vrijeme uz mene i imali sluha za svaki njihov trenutak, pa i časove matematike, sporta. Imala sam apsolutnu podršku, ali sam smatrala da je to dobro samo ponekad i da je sve primarno do mene. Bila sam svjesna da sama sebi najviše mogu pomoći i uvijek sam imala problema da tražim nekom nešto. Moj otac je porijeklom iz Crne Gore i valjda imam taj gen da držim do ponosa, časti. Mnogo sam se borila i nije mi bilo teško, jer sam bila srećna sa svojom djecom. Bilo je tu svega, kroz milion stvari sam morala da prođem ali nikada nisam davala da se stvari otrgnu kontroli. Znala sam da ih vozim kod djevojke, ali se parkiram tri ulice dalje, jer to su muška djeca, da ne ispadne da su “mamini sinovi”. Čuvala sam ih kao male ljude, da imaju svoju slobodu, da ne bude da mama odlučuje o svemu. Uvijek sam se gnušala te rečenice, “mamini sinovi”- govorila je Lidija, prenosi Kurir Stars.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu