Kako spoznaju vrijednost života, junaci sa TV ekrana i pozorišne scene sve češće žele da slobodno vrijeme provedu u prirodi neopterećeni dnevnim vijestima. Ipak, zbog poslovnih obaveza i školovanja djece, glumci iako su sve više vezani za selo, vezu sa gradom ne prekidaju i ne odriču se ni gradskih adresa.
Tako je glumac Nenad Jezdić u jeku popularnosti odlučio da se maltene preseli u rodni kraj i počne da proizvodi rakiju od različitog voća. Vratio se u rodni kraj u selo Zabrdica kod Valjeva i sagradio veliku porodičnu kuću i objekte potrebne za proizvodnju rakije. Tamo danas ima 20 hektara imanja i ideja mu je da u biznis uključi svoje četvoro djece kako budu stasavala, ukoliko to bude i njihova želja. Za održavanje voća, branje i sve što treba da se uradi na placu, gazda Jezda, kako ga zovu, angažuje seljane i vrlo je ponosan zbog toga.
Ovdje imam šansu da uradim nešto dragocjeno za sve svoje. Ovo je sada moja potreba. Moram ovo da uradim zbog svoje porodice, ali i zbog ljudi iz ovog sela koji rade i koji će tek raditi kod mene i na radost njihove djece – rekao je Nenad Jezdić.
Što se tiče Jezdićeve glumačke karijere, ona nije oštećena njegovom odlukom da mu životna baza bude na selu, tako da njegov drugi porodični dom ostaje na istoj adresi, u Zemunu.
– Istinsku punoću života osjećam na selu, ali to me neće udaljiti od scene. Naprotiv. Sebe ovdje vidim za cijeli život – poručio je Nenad.
Kako saznaje Blic, on je u rodnom mjestu majci kupio stan, a kredite koje je podigao zarad započinjanja biznisa je otplatio.
Lijepo i korisno spojio je i glumac Branko Janković kojeg i u rodnom mjestu Gunjaci u valjevskom okrugu najviše prepoznaju po liku kadeta Džakovića kojeg je igrao u TV seriji „Vojna akademija”. Sa mještanima ovog sela Branko se saživio još kao dječak kad je sa bakom čuvao koze, a prije nekoliko godina se vratio korijenima i zanatu koji ga je othranio.
Branko danas ima farmu koza sa više stotina grla, od čijeg mlijeka proizvodi visokokvalitetan sir i surutku koja se koristi za ishranu djece i sportista. Za kratko vrijeme Branko je razvio biznis, pa sada proizvode izvozi i u daleki svijet, čak i na četiri kontinenta. U selu se skućio sa suprugom i koleginicom Natašom sa kojom ima trogodišnjeg Vukadina i jednogodišnju kćerku Koviljku. Glumačke karijere se nije odrekao.
– Možda nekome dkeluje da vodim paralelan život, jer sam maksimalno posvećen i jednom i drugom poslu. Ali, u priču sa proizvodnjom surutke nisam ušao zato što ne mogu da živim od glume. Nikada ni za čim nisam išao zarad novca, već zato što sam, u najgrubljem smislu, avanturista. Ovaj posao me, zapravo, najljepše odmara i ispunjava između napornih proba. Želio sam da pomognem roditeljima, kako bi od napornog i poštenog seljačkog rada počeli i da zarađuju. Tako mi nije teško da budem ovdje ni kada su poljski radovi, od oranja do košenja i baliranja sijena. Moja djeca, bogu hvala, imaju mogućnost da budu u prirodi, dišu svjež vazduh i igraju se na najprirodniji način – objašnjava Branko.
Glumac Nikola Kojo skoro deset godina ponosni je vlasnik kućice na Kosmaju na prostranom imanju. Kojo je dugi niz godina zagovarao ideju da će na obroncima Kosmaja napraviti komunu sa prijateljima u sredini, koja je nadaleko poznata kao najčistija.
– Želim da se totalno izmjestim iz grada na selo, ali trenutno to nije izvodljivo zbog moje djece i njihovog školovanja. Ipak, i to će uskoro biti moguće – otkrio je Nikola, koji sa suprugom Aleksandrom ima tri kćerke.
Priznati umketnici, glumica Ljiljana Blagojević i dramski pisac Siniša Kovačević su kćerki Kalini i malenoj nasljednici Mioni ostavili stan u gradu, a oni su se povukli na selo. Danas je njihova baza u selu Surduk.
– Odselili smo se u Surduk, pored Dunava, u kuću s dvorištem iz kojeg pogled puca na vinograde. Sada imam više vremena da čitam i razmišljam o sebi. Liježem ranije, a budim se prirodno. Zemun je nekada imao atmosferu malog grada, ali dobio je brzinu Beograda. Ipak, ostao mi je prva ljubav, tu sam rođena, odrasla, išla u školu, tu su mi bili prvi izlasci… Ostaćemo u Surduku dok ne demantuju moje razloge za selidbu. Riječ je o mjestu gdje pekari starim ljudima nose hljeb na kućnu adresu – priča Ljiljana, koja često putuje sa predstavama koje izvodi na scenama širom svijeta, a pri povratku kući sanja da s unukom Mionom uživa na placu u Surduku. Ta slika je omiljeni prizor i za Ljiljaninog životnog saputnika Sinišu, koji kaže da je veza sela i grada izuzetno dragocjena, ali da je boravak u prirodi najbolji melem za umjetničku, ali i svaku drugu dušu.
– Koje prednosti ima život na selu, građa je za čitav esej. Ipak, ima i mana život u ruralnoj sredini, kao što ima i prednosti život u gradu, te i nisu baš komparativne vrijednosti. Ako me pitate je li nam lijepo u Surduku, svakako da jeste, ali najbolja je kombinacija živjeti na selu, ali ne prekidati vezu sa gradom – poručuje Siniša.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu