Ako već nije sam lovio, od inicijalne farme u rodnom selu Gaboš na razmeđu Vinkovaca i Osijeka, koja je svojevremeno bila prva privatna i dugo nakon toga najveća farma fazana u sada već bivšoj Jugoslaviji, usljed građanskog rata, stvorio je Nenad i uzgajalište omiljene lovačke lovine sa druge strane Dunava, u Bogojevu, koje je posvetio najmlađoj kćerki, Jeleni, koju je stekao sa suprugom Barbarom.
– Farma u Gabošu na četiri hektara i dalje postoji, vodi je vrlo uspješno moj sin, a ovu smo nazvali ŽDP fazanerija “Jelena”, kako bi u akronimu bila sva moja ostala djeca, Žarko, Dragana i Predrag – pojašnjava neobičan naziv fazanerije koja se prostire na nešto manje od dva hektara pri čemu se sastoji od šest volijera, žicom ograđenih prostora u kojima su ptice zatvorene, ali mogu da lete, sa zasadima repe, suncokreta i kukuruza, i podlogom od trave, pijeska i šljunka.
– Trudimo se da pticama stvorimo uslove koji su najpribližniji onima koji vladaju u prirodi, u njihovom prirodnom habitatu, kako bi nakon puštanja mogle da budu potpuno samostalne, da se i sakrivaju od ljudi, a ne da trče pred cijev.
Tako Nenad opisuje izgled unutar volijera, koje su natkrivene mrežama kako bi spriječile raskošne fazane i neugledne fazanke od bijega letom, pri čemu se smije na našu konstataciju da je lovcima zbog toga i teže kasnije da ih upucaju. Veli, nije da mu nije drago zbog toga jer i sam od početka ovog posla nije ispalio metak na svoje drage fazane, a uostalom i lov je zanimljiviji ako se lovac suoči sa prepredenijom lovinom, sviklom na kamuflažu u prirodi.
Dok pažljivo koračamo kroz volijere domaćin nam pojašnjava dodatnu potrebu opreza pošto fazanke polažu jaja u rupe u zemlji, pa se lako desi da ih neoprezni posetilac zgazi, mada se supruga Barbara i kćerka Jelena staraju da ih na vrijeme prikupe i prenesu u neobični inkubator u kojem se njeguje čak po 15.000 oplođenih jaja fazana.
– U inkubatoru mora biti tačno određena temperatura, dakle 37,8 stepeni Celzijusa, a kako bi svako jaje bilo u istim uslovima platforme na kojima su složene se rotiraju, a temperatura, vlaga i svjetlo je kontrolisana kompjuterom – nepresušan je Nenad zdenac znanja o ovoj vrsti neobične poljoprivrede, znanja koje rado dijeli sa svakim ko je zainteresovan da nauči nešto novo, bilo iz proste znatiželje ili namjere da i sam uđe u sličan posao.
Brzo protiče vrijeme dok za Dnevnik ovaj zaljubljenik u divlju perad pojašnjava razliku između tenebrozusa, takozvanog crnog engleskog fazana, mongolsko-mandžurskog i češkog fazana sa Tatri.
– Držao sam ja i po sedam, sedam i po hiljada prepelica, dvije, dvije i po hiljade jarebica, ali to je zahtjevniji posao jer su te ptice monogamne, svaka koka ima svoga pijetla i nikada ga ne mijenja. Fazan je zlikovac, silovatelj u svom svijetu, taj je lav ako nije dobro nahranjen i njegovan. On ti sam sebi očerupa raskošan rep ne bi li bolje zaskakao koke – šali se sa svojim ljubimcima Nenad, ali i objašnjava činjenicu zašto gotovo ni jedan mužjak nema rep, pri čemu nam i pojašnjava da godinama unazad radi selekciju sa atraktivnim tenebrozus fazanima, koje su mu prijatelji doktori donijeli iz njihove postojbine, Engleske, ne bi li ih dobio u potpuno, kako kaže “gavran crnoj boji”.
Sav trud i posao, kako kaže Turićanin, ima odličnu perspektivu što dokazuje i interesovanjem iz dalekog arapskog svijeta za njegovu farmu.
– Samo pandemija koronavirusa nas je spriječila u već dogovorenom poslu sa Ujedinjenim arapskim emiratima, kada smo za potrebe dvora emira Bin Zajeda trebali da obezbijedimo nekoliko hiljada fazana kako bi brojne šeikove zvanice na jednom velikom samitu bile poslužene upravo fazanima – pojašnjava Nenad i otvara novo poglavlje priče o bogojevačkoj fazaneriji, koju je “provjerila” delegacija iz Abu Dabija.
Ako je ovaj kolosalan posao samo odložen za buduće vrijeme, fazani sa farme “ŽDP Jelena” pronalaze svoj put svakodnevno kako do brojnih lovišta u Srbiji i zemljama regiona, ali i do elitnih restorana Beograda i Novog Sada, ali neumorni domaćin već kuje nove planove za koji je logistika već spremna. Kraj volijera se nalazi vještačko jezero, ribnjak, u kome zadovoljstvo mogu pronaći pasionirani pecaroši, privodi se kraju i opremanje nekoliko gostinskih soba u stambenom objektu na farmi, pa bi uživanje u ravničarskom dunavskom priobalju mogao da pronađe svako ko dođe do Bogojeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu