Kaže ovo u intervjuu za Srpskainfo potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i poslanik US, Milan Petković, komentarišući Zakon o izmjenama i dopunama zakona o lokalnoj upravi i samoupravi, koji je prije par dana usvojen po hitnom postupku, a kojim se do kraja ove godine prolongira rok za usklađivanje broja zaposlenih u lokalnim administracijama u odnosu na broj stanovnika.
Petković, koji je i advokat, ističe da bi taj zakon trebalo staviti van snage, jer je očito da pojedine lokalne zajednice nisu u mogućnosti da provedu to zakonsko rješenje.
– I Vlada Republike Srpske mora biti svjesna da onda kada je neko zakonsko rješenje neprovodivo, ono je onda samo mrtvo slovo na papiru i nema potrebe da egzistira u pravnom sistemu. Na ovaj način se degradira i Vlada i NSRS, jer očito da onda kada lokalne zajednice ne poštuju neke zakone mi im u stvari izlazimo u susret. Na drugoj strani trebalo bi javno pohvaliti i na neki način nagraditi sve one lokalne zajednice koje su već postupile po ovom zakonu. Naravno da se te lokalne zajednice sada pitaju ko je tu pogriješio i ko je tu „pametan“. Na jednoj strani postoje lokalne zajednice koje provode ovu politiku, a na drugoj strani postoje oni koji ne sprovode. Treba jasno reći da se na čelu tih lokalnih zajednica koje ne sprovode ovu odluku nalaze ljudi i iz vlasti, ali i iz opozicije.
Mnogo polemike se vodilo u javnosti oko Nacrta zakona o utvrđivanju porijekla imovine i posebnom porezu na imovinu, čiji je predlagač SNSD. Opozicija smatra da je prijedlog SDS bio bolji i da je ovaj od SNSD manjkav. Kakav je Vaš stav, da li ima mjesta kritikama opozicije?
Diskutovao sam tu tačku dnevnog reda u NSRS. Opozicija je optužila SNSD da se u konkretnom slučaju radi o plagijatu, odnosno da je njihov prijedlog prepisan iz zakona u Srbiji. To je djelimično i tačno, jer je ovaj zakon u najvećem dijelu oslonjen na Zakon o porijeklu imovine Srbije. To je čak predlagač i priznao i ne vidim ništa loše u tome. U raspravi sam rekao da nije loše i da nije zabranjeno, te da je čak i poželjno da prepišemo neke zakone koji su dobri, bez obzira da li su iz Srbije, Hrvatske ili iz nekog drugog pravnog sistema. Mislim da je ovaj zakon u osnovi dobar i da bi, uz neke manje ili veće korekcije, trebao biti usvojen. Bilo bi mi draže da je taj zakon predložila Vlada RS i da je formirala kvalitetnu radnu grupu. Vjerujem da bi zakon bio puno bolji. Možda bi bilo bolje i da je SNSD pozvala svoje koalicione partnere na razgovore oko ovog zakona prije nego se on našao na NSRS. SNSD je ovaj zakon predložio bez konsultacije s partnerima, bar bez konsultacije sa US, ali uprkos tome mi ćemo ga podržati jer smo odgovorni političari. Moja zamjerka, kada je riječ o ovom zakonu, jeste na dio koji govori o rukovodiocu sektora za kontrolu poreskih prihoda i utvrđivanja porijekla imovine. Rekao sam da na čelu tog sektora u Poreskoj upravi RS ne može biti neko ko ima samo pet godina radnog iskustva. To treba da bude neko ko ima minimalno deset godina radnog iskustva. Druga moja zamjerka se odnosi na retroaktivno dejstvo zakona. To je jedno ozbiljno pravno pitanje koje mora da se pravilno definiše i da se donese odluka o retroaktivnom dejstvu zakona kako se ne bi desilo da taj zakon padne na Ustavnom sudu kroz neko vrijeme. Za mene nije sporno to što će taj zakon imati odloženo dejstvo, odnosno odložen početak primjene, jer je i u Srbiji imao. Potreban je, ipak, određeni period dok se obuče radnici, dok se u PU RS steknu neka posebna znanja kako će se on primjenjivati i slično. Nisam imao priliku da pročitam prijedlog zakona koji je napisala SDS, ali sam u svojoj diskusiji rekao da je ta stranka, zajedno sa PDP, imala 15 godina svoje vlasti, pa zašto ga tada nisu predlagali. Zašto? Zato što je trebalo zaštiti ratne tajkune koji su bili najvećim dijelom iz SDS i PDP, pa im nije bilo u cilju da u tom periodu donesu takav zakon. Građani vrlo dobro pamte tajkune iz tog vremena koje su oni štitili poslije rata.
Da li se slažete sa ocjenama da se prvo treba početi provjeravati imovina funkcionera, pa onda običnih građana?
Saglasan sam da se prvo krene od političara, jer su oni pod najvećim udarom javnosti. Oni su ti koji moraju da izdrže veći stepen kritike javnosti na jednoj strani, a na drugoj strani njihova imovina mora biti transparentna, kao i njihovi prihodi. Isto tako smatram da treba krenuti s provjerom imovine od 1991. godine, pa do danas.
Parlament Srpske je usvojio Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o posebnom registru lica pravosnažno osuđenih za krivična djela seksualne zloupotrebe i iskorištavanja djece – po hitnom postupku. Šta je novina?
Novina je bila, prije svega, da se uskladi taj zakon sa odlukom Ustavnog suda RS, koji je utvrdio neustavnost u dijelu koji se odnosio na retroaktivnu primjenu. Tražilo se da se u „registar pedofila“ upišu lica koja su osuđena za krivično djelo polnog integriteta i polno nasilje nad djecom prije stupanja na snagu ovog zakona. Ustavom je određeno da se mora donijeti posebna odluka i iskazati poseban javni interes ukoliko neki zakon ima povratno, odnosno retroaktivno dejstvo. Iz tog razloga je NSRS sada donijela jednu takvu odluku i mislim da će sada taj zakon biti više primjenjiv. Taj zakon govori o jednoj posebnoj zaštiti djece i mislim da je u interesu svih građana.
Ujedinjena Srpska se zalaže za vraćanje prava na topli obrok radnicima zaposlenima u javnoj upravi. Da li ste zadovoljni odgovorom ministra Duška Milunovića na Vaše nedavno postavljeno poslaničko pitanje u vezi sa ovim zahtjevom i da li vjerujete da će se on moći realizovati?
Nisam zadovoljan odgovorom ministra. Iz njegovog odgovora nisam čak naslutio ni da li on želi da izađe u susret radnicima ili ne, odnosno da li je spreman da ovo pitanje ozbiljno stavi na sto. Poznato je da za vraćanje prava na topli obrok insistiraju i sindikati, posebno Sindikat uprave RS, tako da to nije nešto što je US i meni lično, tek tako, preko noći palo na pamet. To je nešto što je potrebno radnicima, jer će im povećati prihode. Tražio sam od ministra Milunovića da mi pismeno odgovori koliko je sredstava potrebno izdvojiti iz budžeta RS da bi se vratio topli obrok i da vidimo kako to možemo realizovati. Dajte da to stavimo na sto i da vidimo kako vratiti prava radnicima.
Da li ste pravili računicu koliko bi novca trebalo izdvojiti za vraćanje tog prava?
Negdje oko 100 miliona KM u brutu, odnosno sa svim porezima i doprinosima. Nisam ekonomista i nisam pravio tu analizu, i ovo su grube računice koje mogu biti apsolutno netačne. Zato sam i tražio zvaničan odgovor od ministra da tačno vidimo koliko je sredstava potrebno. Klub poslanika US je već za sljedeću sedmicu zakazao sastanak sa Sindikatom uprave RS na tu temu.
Ranije ste se zalagali za ukidanje „bijelog hljeba“ ali vaš prijedlog nije prošao u parlamentu Srpske. Da li i dalje smatrate da je „bijeli hljeb“ luksuz?
Ukidanje prava na „bijeli hljeb“ je bilo potrebno da bi se simbolički pokazalo da su političari spremni da se odreknu jednog svog prava. Smatrao sam da je nemoralno da neko ko je završio svoj mandat dobija neku naknadu. To pravo ne postoji za bilo koji drugi rad. Kada dobijete otkaz, imate otkazni rok i nakon toga nemate pravo na naknadu. Tako je s radnicima na određeno vrijeme. Ako imate ugovor o radu na određeno vrijeme od godinu dana, nakon te godine vi više nemate nikakva prava. Mi političari imamo ugovor o radu na četiri godine i ne možemo da očekujemo neko pravo nakon toga. Iznenadilo me je da nije bilo uopšte podrške za moj prijedlog, niti pozicije niti opozicije. Sigurno ću istrajati na tome i ukazivaću da je to neko pravo koje političarima ne pripada.
Često se može čuti kako imamo mnoge zakone koji služe samo kao ukrasi, odnosno da ih treba mijenjati ili donijeti neki novi. Koji zakoni su, po Vama, neophodni da se promijene ili donesu?
Ono što se nameće kao neophodno jeste uvođenje privatnih izvršilaca. U Srbiji već desetak godina postoji Zakon o privatnim izvršiocima, jer jedan od najvećih problema pravosuđa, pored neefikasnosti i neujednačene sudske prakse, jeste i neblagovremenost i nemogućnost izvršenja pravosnažnih sudskih presuda. Izgubimo po nekoliko godina da bismo završili neki parnični postupak i nakon što dobijemo pravosnažnu presudu mi svoj dug ne možemo da naplatimo. To je jedan od velikih problema. Sigurno je da o ovom pitanju treba da razmisli Ministarstvo pravde i da uradi kvalitetnu analizu, zajedno s advokatskom komorom. Treba se vidjeti da li bi bilo opravdano uvođenje privatnih izvršilaca. Smatram da bi to čak bio jedan od načina da se poveća naplata potraživanja i zaštite povjerioci. To bi sigurno odgovaralo i bankarskom sektoru, jer bi mogli da naplate svoja potraživanja. Mi kao društvo često štitimo dužnike, a sve zemlje Zapada i moderna demokratija se, ipak, zasnivaju na zaštiti kapitala, odnosno zaštiti povjerilaca. Ako želimo da budemo ozbiljna pravna država, moramo da zaštitimo strane investitore.
U toku su razgovori oko izmjene Izbornog zakona BiH. Vjerujete li da će biti saglasnosti i da će do izmjene zaista doći?
Što se tiče Izbornog zakona i Interresorne radne grupe za izmjenu Izbornog zakona, mi iz US smatramo da se radi o potpuno kozmetičkim promjenama. Izmjena Izbornog zakona nije moguća bez izmjene Ustava BiH, a to se sigurno neće desiti dok se ne postigne dogovor, prije svega SDA i HDZ. Vjerujem da ove izmjene idu samo u cilju povećavanja nadležnosti CIK kako bi prigrabila neke nove nadležnosti i povećala još veći raspon za kažnjavanje politički nepodobnih stranaka. Ujedinjena Srpska još pamti onu nepravednu i nezakonitu odluku CIK o zabrani izlaska na izbore. Šta drugo očekivati kada u CIK sjede neki bivši visoki funkcioneri političkih partija, prije svega SDS i PDP.
Šta bi Vi mijenjali u Izbornom zakonu?
Sigurno je potrebna veća transparentnost izbora. Ne smatram da su se dešavale bilo kakve velike krađe na izborima, jer bi u tom slučaju bilo više prigovora. Međutim, moramo naći način kako da zabranimo ono što je bilo u proteklom periodu evidentno, a to je dopisivanje na izbornim mjestima, odnosno „doiksavanje“ određenih kandidata kako bi neki stranački kadrovi došli na određena mjesta. To je veliki problem i smatram da bi se trebala obavljati veća kontrola. Isto tako smatram da bi trebalo zabraniti prijavljivanje fiktivnih političkih stranaka. U prošlosti smo imali ogroman broj fiktivnih kandidata, kao na primjer za predsjednika Republike, ili političkih stranaka samo kako bi se dobili članovi biračkih odbora i posmatrači. Mora se naći način da se povećaju kriterijumi i broj potrebnih glasova za izlazak na izbore i za kandidata za predsjednika Republike i za inokosne funkcije. Pristalica sam zatvorenih lista ili eventualno poluotvorenih lista, jer bi samo u tom slučaju mogli i znali stvarno koliko neko vrijedi i koliko određeni političari imaju težinu.
Da li ste za to da mandat treba da pripada strankama ili pojedincima?
Mandati trebaju pripadati strankama, a to bi se najviše postiglo zatvorenom listom. Trenutno imamo takvu situaciju da je stvorena politička trgovina, odnosno da je uvedena velika politička postizborna, ali i predizborna korupcija, što je veoma loše. To nije nikakva demokratija. Bilo bi dobro da izmjene Izbornog zakona idu i u pravcu da se svi (grado)načelnici biraju posredno, odnosno da se vrati biranje načelnika i gradonačelnika u skupštinama, jer bismo na taj način imali odraz većine i ne bi se dešavao ovaj dualitet vlasti između prvih ljudi lokalnih zajednica i skupštinske većine. Smatram da je previše visoke politike u lokalnoj vlasti i da to uopšte nije dobro jer to nazaduje lokalnu zajednicu. Veliki sam zagovornik toga da se ukine direktno biranje načelnika i gradonačelnika.
Povećati broj sudija
Da li ste se bavili analizom efekata Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, koji je usvojen prošle godine?
Nisam i nemam povratnih informacija da li je on imao efekta ili ne. Međutim, već sam ranije rekao da ukoliko se ne poveća broj sudija taj Zakon neće biti provodiv. Imamo situaciju da u manjim sudovima sudije nemaju dovoljno predmeta za normu, dok u velikim sudovima, kao što je Osnovni sud Banjaluka, imamo sudije koji imaju ogroman priliv predmeta, a opterećuju ih stari predmeti koji su godinama tu. Ne može se reći da je odgovornost samo na sudijama jer znam veliki broj čestitih sudija koji svoj posao rade savjesno i odgovorno, ali ne mogu da stignu sve. Potrebno je zaposliti i veći broj sudija i stručnih saradnika.
O novom službeniku saznao iz medija
Poslanik Nebojša Vukanović je na zadnjoj sjednici NSRS zatražio da se raspravlja o smjeni predsjednika parlamenta Nedeljka Čubrilovića zbog tvrdnji da je nezakonito zaposlio jednog službenika. Ta tačka je, ipak, skinuta sa dnevnog reda. Da li smatrate da je o tome trebalo raspravljati u NSRS i da je Čubrilović trebao javno odgovoriti na optužbe?
Što se tiče zaposlenja tog službenika, ja sam o tome saznao iz medija. Činjenica je da se sva zaposlenja u NSRS obavljaju preko sekretarijata, odnosno preko predsjednika NSRS, tako da potpredsjednici, odnosno predsjedništvo nemaju apsolutno nikakve nadležnosti nad zapošljavanjem. Sigurno je da je adresa predsjednik NSRS, koji je trebao dati obrazloženje o konkretnom slučaju. On se pozvao na to da se radi o studentu koji je imao najveću prosječnu ocjenu. Na drugoj strani, NSRS je najviše zakonodavno tijelo i nije samo dovoljna prosječna ocjena već moraju da se ispune i drugi kriterijumi. Ne znam koji su bili uslovi prilikom zapošljavanja tog lica i ne bih iznosio svoj sud o tome. Mislim da nije bilo potrebe da se raspravlja o takvoj jednoj temi na sjednici NSRS i ta tačka nije trebala da se nađe na dnevnom redu. O tome se eventualno moglo raspravljati na Kolegijumu NSRS. Onaj ko štiti dignitet i predstavlja NSRS je predsjednik parlamenta i on treba da vodi računa o tome. Na bazi toga kako bude radio tako će se njegov rad i cijeniti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu