Kao što životinje reaguju. Čovjek je u suštini životinja. Dao mu Bog malo mozga, pa on ne zna šta će s njim. Kako bi mu lakše bilo da toga nema, svi bi lijepo živeli. Ovako, je*e nam majku razmišljanje i genijalci. A stalno se trudiš da više saznaš i prosto, bre, ne znaš čemu to godi. Hajde da saznamo nešto o sebi, da saznamo ima li još neko. Nismo valjda jedini. Ali ako jesmo jedini, čuvajmo se. Ali ne, nego baš se istrijebimo – kaže Božović za Mondo i nastavlja:
– Vidiš li ti da se sve životinje bore za svoja staništa, za svoje potomstvo. Ginu, bre. Pred vatrom su svi zajedno, niko nikog ne dira. A ljudi ne. Mi smo pred atomskom bombom neravnopravni, kao da će ona zaštititi onoga ko je upotrebi. Daće Gospod da mu se ruka osuši prije nego što povuče taj j**eni triger.
Glumac rođen u Zemunu 1946. priznaje kako je dosta toga saznavao igrajući Teslu.
– I više nego što sam htio. Čak sam u jednom momentu vidio da sam mnogo htio, pa sam se zaustavio jer pokušavajući da razmišljam njegovim mozgom shvatio sam da će mi ili pući mozak ili ću postati avetinja koja će ići ulicom i izigravati Teslu.
Glumac je jednom prilikom izjavio da ne bi ponovo igrao ono što je tumačio u filmu “Lijepa sela lijepo gore”.
– Takve uloge može čovjek povremeno da odigra. Ali kad takvim ulogama dajete srce i dušu, onda u sebi samima otkrivate da i u vama ima nešto što nije u redu. Nisam mnogo bježao od toga, ali što bih se izlagao tome? Gledam ove američke velike glumce, koji igraju stalno te loše tipove, zlikovce. Ne možeš ti poslije tih uloga koje provučeš kroz sebe da ostaneš zdrav. Može da košta koliko košta, ali što bih se ja poturao. Ima ko hoće. Za svakoga ima mjesta pod ovom kapom nebeskom. Vidiš svaki ovaj otisak prsta je različit, to je Bog odredio da i za tebe ima mjesta pod Suncem”, kaže Božović.
Sigurna luka mu je bila njegova tetka Vida.
– U mladosti sam djelovao dosta starije, valjda zbog moje biografije, htio – ne htio. Ja sam rastao kao siroče, nisam znao ni za oca ni za majku, a živio sam u istorijskom okruženju. Naša soba je bila muzej. Sve od Balkanskih ratova, do mog ujaka koji je sa 17. poginuo na Sremskom frontu. Pričala mi mnogo godina kasnije moja tetka kako su išli da traže tog mog ujaka. Zemlja bila smrznuta. “Nađemo ga, a on cjelokup” – sjeća se tetkinih riječi.
– Kopaju raku, a moja majka stoji trudna, a u trbuhu ja. Majka se onesvijesti kad vide svoga brata i upade u taj grob. I imam običaj da kažem da sam od tada lud. Jer šta dalje pričati – kaže Božović.
A tetka Vidi najdraže je bilo kada je njen Pera javio telegramom iz Beograda javio da je “položio sa odlikom”. Bila je ponosna jer su joj, otkriće to ona Petru mnogo kasnije, pričali pojedini kako će on “propasti u Beogradu”.
– Kada sam joj poslao taj telegram to je čitava predstava bila.
– O kuma Jelice!
– Šta je kuma Vido?
– Stigo telegram od Pere.
A sve oteže da svi čuju.
– Šta veli?
– E javio mi da je položio sa odlikom.
– Šta veliš?
– Sa odlikom položio.
– E svako mu dobro Bog dao”, prisejća se Petar Božović.
O prvom braku je samo kratko rekao:
– Razveo sam se, jer nisam mogao da podnesem pobačaje. Ja sam htio porodicu i djecu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu