Svakodnevno sa njegove farme, gdje sve vrvi od života, u trgovine se otprema po 4.000 svježih konzumnih jaja. Kapacitet ove proizvodnje je pet hiljada nosilica.
Trgovine u Banjaluci i Laktašima otkupljuju cijelu moju proizvodnju. To je veliko ohrabrenje, podsticaj da povećavam jato koka nosilica. Kapacitet je ispunjen 90 odsto, a ja sam veoma zadovoljan poslom kojeg sam organizovao uz stručnu veterinarsku pomoć – kazao nam je Neđo Dvizac rekavši da nije pogriješio ulaganjen dugogodišnje ušteđevine u stočarstvo.
– Ovo je za mene do skora bila nepoznata djelatnost. Prethodno se time nisam bavio niti pomišljao da napustim trgovinu i poslovnu sreću potražim u drugoj djelatnosti. Ipak, poslije porodičnih razgovora, podrške supruge Jasminke, sina Miloša i kćerke Mladene, odlučio sam se za farmu, za proizvodnju u prirodi, u zdravoj sredini – objasnio nam je Neđo koji se uspješno okušao i u proizvodnji voćne rakije, nagrađenoj na više sajmova u regionu.
Zajedno s braćom Perom i Stevom u rodnom selu Slatina kod Gornjeg Ribnika zasadio je voćnjak, najviše autohtone sorte šljive.
– U Slatini uzgajam voće, kosim pašnjake i livade, a travu koristim za ishranu stoke na farmi. Ovdje imam 50 ovaca romanovske rase, devet konja, isto toliko krava i bikova. Takođe, zajedno sa dvojicom braće borim se da nam zavičaj, rodni kraj i naše ognjište ne zarastu u šiblje, u šikaru. Trudimo se da bar povremeno tu, na starom ognjištu gori vatra – priča nam Neđo Dvizac, izbjeglica iz Ključa, koji je u banjalučkom kraju započeo novu životnu epizodu.
– Farma i životnje su mi stalno u mislima, time sam opsjednut u najljepšem smislu. Naveče idem na počinak razmišljajući o obavezama za naredni dan. Ujutro se budim i žurim na farmu, a suret sa životinjama me u potpunosti veseli, ispunjava cijelo moje biće. Duhovno zadovoljstvo je za mene važnije od zarade – objašnjava ovaj farmer koji nema mnogo iskustva u ovom poslu ali je njegova ljubav prema farmi, kako kaže, velika i beskrajna.
Njegov primjer je rijedak, jer su mnoga sela u Potkozarju napuštena i opustjela, većina je davno otišla, a takav trend se nastavlja. Zato je primjer Neđe Dvizca vrijedan, smatraju malobrojne komšije u brdskom dijelu zalužanskog kraja.
– Volio bih kada bi se više ljudi opredijelilo za stočarstvo, za izgradnju malih farmi kao što je moja, kada bi zasadili voće jer su mnoge njive i kuće na prodaju, a cijene tih nekretnina skromne, gotovo mizerne. Uvijek je moguće pronaći tržište za jaja, jagnjeće meso, kravlje mlijeko. To je dovoljno za život jedne porodice i nekoliko radnika – objašnjava Neđo Dvizac svoju poslovnu logiku koja ga uveliko ispunjava i čini srećnim.
On nastoji da svojim primjerom podstakne i druge da bar u poslovnom smislu napuste gradove i započnu porodični biznis u selu.
Imanja u bescijenje
U potkozarskim selima, prema podacima agencija za promet nekretninama, mnoga imanja su na prodaju. Za razliku od Lijevče polja, gdje su cijene kuća i zemljišta znatno više, u brdskom dijelu gradiške i laktaške opštine imanja se nude u bescijenje.
Dunum zemljišta nudi se po cijeni od 300 do 500 KM, a u rijetkim slučajevima cijene su neznatno veće. Za sada su kupci pojedinci, biznismeni koji su postali većinski vlasnici više nekretnina u ovom kraju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu