Portparol Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) rekao je da su napadi, u kojima je učestvovalo oko 100 aviona, počeli nakon sumraka i da su pogodili 150 podzemnih ciljeva povezanih sa Hamasovom mrežom tunela, sistemom koji se godinama stvarao.
Jedna od ključnih meta Izraela je dugo smatrana glavnim bezbjednosnim izazovom. U prošlosti je korišćena za krijumčarenje i upade u Izrael i bila je ozbiljna prepreka za izraelske snage koje su pokušavale da djeluju u Gazi.
Mreža poput paukove
Nedavni uvid u razmjere sistema tunela, za koji IDF tvrdi da se prostire čak i ispod glavne bolnice Dar al-Šifa u gradu Gazi, dala je Jočeved Lifšic, 85-godišnja žena koja je bila talac islamističke militantne grupe poslije napada 7. oktobra. Nakon što je puštena na slobodu, ispričala je da su je njeni otmičari odveli u tunele koje je uporedila sa paukovom mrežom.
Lifšic je rekla novinarima da je, nakon što je prevezena preko granice Gaze na motoru, nakratko zadržana u Kan Junisu.
– Na kraju smo otišli pod zemlju i hodali kilometrima po vlažnim tunelima, dva ili tri sata, u paukovoj mreži. Išli smo kroz tunele dok nismo stigli do velike hale – rekla je ona.

To je bilo samo malo svjedočenje o onome što su izraelski vojni planeri i političari dugo prikazivali kao jedan od najtežih izazova sa kojim bi se suočila bilo koja vojna invazija na Gazu.
Fenomen tunela u Gazi nije nov – pojavili su se mnogo prije Hamasovog preuzimanja Pojasa Gaze 2007. i koristili su se za krijumčarenje i rudimentarne vojne operacije, uključujući miniranje izraelskih položaja.
Kako su tuneli postajali veći, mogli su da se podijele u nekoliko širokih kategorija: tuneli do Egipta koji su se koristili za krijumčarenje oružja i drugog materijala, komercijalni tuneli koje je Hamas “iznajmljivao” drugim frakcijama u zamjenu za prihod od krijumčarene robe i oni za slobodne operacije.
Posljednja kategorija su Hamasovi borbeni tuneli koji su korišćeni za upade u Izrael, za postavljanje eksploziva ispod izraelskih položaja, kao i za kidnapovanje izraelskih vojnika.
Prave razmere Hamasovog sistema do danas nisu poznate, ali ono što je jasno je koliko je grupa uložila u njega. Izraelska vojska tvrdi da bi “metro” mogao da obuhvata 500 kilometara tunela, ali to je nemoguće provjeriti.
Postoje i tvrdnje da su neki tuneli duboki i do 45 metara, a da su glavni komunikacioni tuneli dovoljno veliki da kroz njih prođe motor.
Vojni izazov
Obim izazova opisao je stručnjak za urbano ratovanje Džona Spensera u nedavnom članku na veb stranici Instituta za moderni rat u Vest Pointu.
– Ulazak u tunele predstavlja jedinstvene taktičke izazove, od kojih se mnogi ne mogu riješiti bez specijalizovane opreme. U nekim slučajevima može biti nemoguće disati bez rezervoara kiseonika u tunelima, u zavisnosti od njihove dubine i ventilacije vazduha. Takođe može biti nemoguće vidjeti. Većina vojnih naočara za noćno posmatranje oslanja se na ambijentalno svjetlo i ne može da funkcioniše kada je potpuno odsutno. Bilo koja vojna navigaciona i komunikaciona oprema koja se oslanja na satelitske signale ili signale linije vidljivosti neće raditi pod zemljom. Korišćenje oružja u kompaktnim prostorima tunela može biti vrlo rizično. Jedan branilac može da drži uski tunel protiv mnogo superiornije sile – napisao je Spenser, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu