Prema mišljenjima političkih analitičara, učešće običnih članova u donošenju odluka o stranačkim politikama je izrazito niska, a visok stepen moći koncentrisan je u rukama uskog kruga ljudi okupljenog oko predsjednika stranke.
I dok je u zapadnim zemljama sasvim normalno da lider neke stranke podnese ostavku zbog loših izbornih rezultata, loših političkih poteza ili, prosto, jer je vrijeme da to mjesto prepusti nekom drugom, kod nas se političari grčevito bore da ostanu na čelu partije bez obzira na sve. Obično sa čela stranke odu tako što budu smjenjeni ili odstupe tek nakon žestokog pritiska nezadovoljnog članstva, i to kada vide da će biti smijenjeni i da nemaju nikakve šanse da ostanu.
Da u našim strankama ne znaju šta je demokratija dovoljno govori podatak da se nikada nije desilo da politička partija pozove na odgovornost svog ministra, premijera, ili predsjednika države, zbog nekog lošeg poteza, kao što smo, na primjer, imali priliku da vidimo ovih dana u Velikoj Britaniji gdje su članovi Konzervativne stranke predali zahtjev za smjenu svoje predsjednice Tereze Mej sa funkcije premijera.
Teorija nemogućeg
Politički analitičari ističu da ovo nije usamljen primjer u zapadnim zemljama, ali da je to kod nas, za sada, vjerovatno nemoguće. Ističu da se, za razliku od zapadnih zemalja, koje teže uključivanju običnih članova i šireg biračkog tijela u njihov rad, stranke u BiH opiru takvim promjenama i nastoje održati tradicionalne oligarhijske strukture.
Mislim da bi bila preblaga riječ kada bih rekao da su stranke u BiH pretvorene u privatne firme. To su u pravilu pravna lica jednog čovjeka. Sve vodeće etnonacionalističke stranke funkcionišu po istoj matrici. HDZ, SDA, SBB, SNSD – sve su to stranke jednog lica. Nisu to privatne firme jer one dopuštaju vlasništvo više ljudi; ovdje je sva stranačka vlast u rukama lidera tih partija – tvrdi politički analitičar Slavko Kukić.
Rijetki izuzeci
On ističe da su rijetke stranke koje su iskoračile iz tog miljea, poput možda SDP, PDP i još nekih manjih stranaka. Postoje izuzeci, kaže Kukić, ali su rijetki. On ističe da smo u tom smislu zaista daleko od zemalja razvijene demokratije u zapadnom svijetu.
– Ako gledate zadnje izbore, koje je, na primjer, lider HDZ BiH izgubio, bilo bi sasvim logično da podnese ostavku na čelu stranke, ali on to ne želi. Takvo pravilo, na primjer, funkcioniše u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, SAD i drugim zapadnim zemljama, ali vidimo da kod nas “ne pije vodu” – kaže Kukić.
Frakcije
Slično mišljenje dijeli i politički analitičar Adnan Huskić, koji kaže da se situacija kod nas ne razlikuje mnogo od onih u zemljama regiona, iz prostog razloga jer nemamo demokratičnost i istorijski duboko ukorijenjene prakse političkog djelovanja unutar političkih stranaka.
– Nemamo niti tu praksu takozvanog frakcijskog djelovanja. Neću reći da su stranke kod nas monolitne, ali se kod njih radi o preklapanju različitih interesnih grupa. Riječ je obično o grupama koje pretenduju da se takmiče za vođstvo unutar stranke – navodi Huskić.
Dodaje da postoje dvije ključne stvari koje određuju zašto je takva situacija unutar naših političkih stranaka. Prema njegovim riječima, jedna je ta da su političke stranke u BiH, nažalost, danas gospodari života i smrti.
– Ovdje imamo partokratiju – sistem u kojem stranke umjesto institucija vladaju zemljom. To je potpuno jasno jer se sve vrti oko stranaka, od toga da li ćete se zaposliti, pa do mnogih drugih stvari. Uostalom, imali smo priliku da to jasno čujemo u prošlosti i od nekih lidera stranaka – kaže Huskić.
Korumpirana država
On ističe da su današnje stranke zamijenile sve ono što je nekada bila država. Kroz stranke se obavlja promocija u profesionalnom i svakom drugom smislu, što lidere političkih partija čini vrlo važnim i nezaobilaznim u svakodnevnom životu.
Kao drugi problem Huskić navodi činjenicu da je BiH zbog izostanka vladavine prava duboko korumpirana država u kojoj stranke kontrolišu sve procese.
– Dakle, pitanje ostanka na vlasti ili na čelu i u rukovodstvu određene velike stranke jeste pitanje života ili smrti za te ljudi – smatra Huskić.
Ratni model
On ističe da je trenutni model političkog djelovanja u BiH, defakto, ratni model.
– Znači, svako ko misli drugačije podrazumijeva se da ustvari potkopava stranku i lidera stranke. Osobe koje se ne slažu sa nečim u stranci imaju nekoliko opcija – kaže Huskić.
Dodaje da je jedna od njih ta da otvoreno kaže šta misli i rizikuje da bude marginalizovan. Druga opcija je, ako ima dovoljno onih koji slično razmišljaju, da krenu u rušenje lidera stranke, dok je treća da ta osoba ode i osnujete svoju stranku.
– Ukoliko nemate ovu drugu opciju, onda se ostale mogu završiti mnogo loše po vas. Generalno se dešava da se ljudi “poklope ušima” i ćute – navodi Huskić.
Odlazak bez pompe
Jedan od rijetkih političara u BiH koji se bez imalo pompe povukao sa čela stranke bio je Mladen Ivanić, dojučerašnji član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda. Ivanić se sa mjesta lidera PDP, na kojem je bio punih 16 godina, povukao u novembru 2015. godine.
– Uvjeren sam da je potrebno uvoditi nove ljude u politički život, a kao neko ko će biti počasni predsjednik ostaću član PDP i biću vrlo angažovan. Rekao bih da ću dobiti puno širu slobodu i još više djelovati na afirmaciji PDP – naveo je tada Ivanić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu