Isti taj sistem, koji se tada tek rađao, prvo ih je bez riječi izbacio iz kuće početkom 90-ih, kao i mnoge druge, a finalizacija je bila prošle sedmice.
Ne samo da su staricu i njenu kćerku izbacili, već su ih vukli po asfaltu. Vjerovatno za primjer ostalima koje u narednom periodu čeka ista sudbina.
Sistem je odavno pokazao zube prema sitnoj raji, sada su samo u pitanju nijanse u primjenjenoj sili.
Podsjećanja radi, majka i kćerka su ostale bez krova nad glavom zbog falsifikovanog i nepostojećeg duga od 7.000 maraka.
Međutim, kada se taj falsifikovani dug aminuje od strane korumpiranih sudija, onda je konačan ishod jasan i nedvosmislen, kako to vole reći nosioci pravosudnih funkcija.
Neko će reći da nam tako i treba, jer smo odavno postali ovce zatvorene u torove, koje čekaju svoj red na klanje i ne bune se. Tu i tamo zableje neke, čisto kao izuzetak koji potvrđuje pravilo.
Valjda nam je tako u genima zacrtano, valjda smo to zaslužili, ne zna čovjek šta bi napisao drugo, a da ne opsuje od muke, i najstrašnije.
Da nešto opasno smrdi u slučaju starice i njene kćerke bilo je jasno kada je Okružni sud u Banjaluci još 2008. preinačio prvostepenu presudu osnovnog suda i priznao dug, za koji je Osnovni sud samo par mjeseci ranije tvrdio da ne postoji, jer nema dokaza.
Kako jedan sud može tvrditi da nema dokaza, a drugi sud na osnovu takvih dokaza zasnovati presudu i svojom odlukom aminovati nepravdu jasno je samo onima koji sude.
Ali, ma koliko izgledalo da je narod ovca, doći će dan, mora doći, kada će ustati, a kada ustane neće više pomoći ni zakoni, ni spinovanja o neovlaštenom snimanju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu