Izdržati u gradu naročito je bilo teško tokom policijskih časova, i iako za njih važe iste epidemiološke mjere, čini se da je seoskom stanovništvu ovaj period daleko lakše pao.
– Dvorište, bašta, stalno se nešto petlja i radi, a gledam po gradu ljudi su stvarno zatvoreni. Nema mrdanja nigdje, to je gužva. Mnogo nam je lakše ovdje – objašnjava osnovne razlike za RTV Mag mještanin sela Stubline Ivan Lopota (68).
Kako kaže, karantin je osjetio jer je stariji od 65 godina, pa nije smio da izlazi napolje, ali zato postoje komšije.
– Dobre komšije, uvijek su pitale šta i kako treba. Odlazile su u nabavku i donosile hljeb, meso, šta već treba od životnih namirnica – kaže Ivan.
Dodaje da u obližnji Obrenovac mnogo rjeđe ide, ali i da je primjetio koliko su njegovi sugrađani neodgovorni i poručuje da “kada bi se svi čuvali, svega ovoga ne bi bilo”.
– Imam rođake koji su svaki dan dolazili kod nas i sjedili smo dokle je moglo, dok nije bio policijski čas. Malo su se nadisali svježeg vazduha – priča Ivan.
Potvrđuje i da se u posljednje vrijeme sve više kupuju seoska imanja, pa tako ima poznanike i rođake koji su u ovom periodu počeli da kupuje zemljišta van gradova.
Na selu se tokom ovog perioda godine jede i drugačija hrana.
– Malo slanine, malo čvaraka, bijelog luka, žena pravi pogače. Mnogo je ljepše i lakše nam je za život na selu, čini mi se, nego u gradu – zaključuje Lopota.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu