Ovo društvo dolazi u kafanu, kako kažu, u ranu zoru, na kafu i lješnike. Poslovi su podijeljeni, a organizacija besprekorna. Zna se ko skida zeleni omotač, ko tuca, čime i koliko, a jedu svi, čak i ostali gosti, ukoliko im se otvori apetit na ovaj prizor.
Traje to od početka sezone berbe ovog voća, u posljednjih desetak dana, koje je na plantažama Mile Arsenića u dubičkom Potkozarju, odlično rodilo.



– Lješnik sam navodnjavao. To je površina od nekoliko stotina dunuma. Pobijedili smo sušu, sada je u toku berba, sušenje i drugi procesi. Smatram da neće biti problem lješnik prodati, a kvalitet se najbolje može provjeriti upravo ovako, degustacijom, kao što radi ova moja grupa – kazao je za Srpskainfo Mile Arsenić.
On je u ovom veselom i opuštenom društvu dobio neformalnu titulu glavnog berača. Ulogu glavnog tucača sa ponosom je prihvatio Mile Puzigaća. On drži tempo i određuje količinu lješnika, procjenjuje njihov efekat, određuje koja količina je potrebna svakome ponaosob, te vrijeme koje mogu provesti u kafani. Tu su još Željko Vidičević, Miodrag Knežević, Željko Kesić Brzi, Dragoljub Dragičević i Pero Karan.
– Kafa i lješnici su odlična kombinacija za jutarnju energiju, neophodnu tokom dana, u berbi ili na drugim poslovima. Naravno, mineralna ili obična voda je uvijek na stolu jer, ne daj Bože, ako nekome od nas lješnik ode u stranu, to jest zastane u grlu, mora hitno da se pročepi. A kafom to baš i nije moguće – raportira Mile Arsenić.


Od susjednog stola, najbliži posmatrač je Perica Bundalo koji o svemu takođe ima stav i teoriju.
– Pokušavao sam ovom društvu objasniti da bi, za njih, bilo bolje da lješnike tucaju i jedu popodne ili naveče. Tada imaju više vremena, ne moraju žuriti, a snagu i kondiciju sigurno neće izgubiti tokom noći. Uostalom, spavaju oni dobro a za spavanje nikome ne treba energija od lješnika. Po toj teoriji, efekat je isti, kao i od jutarnjeg tucanja lješnika – ispričao nam je Bundalo, opisujući ovu nesvakidašnju družinu.
Jedini problem je u čišćenju kafanskog stola, jer konobari kažu da tucači i degustatori lješnika mnogo prljaju, a malo troše.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu