Drugog spasioca našla je Slobodna Dalmacija, ali nagovoriti ga da se pojavi u novinama nije bio lak zadatak, s obzirom na to da nije želio da se eksponira, niti je u svom herojskom činu vidio išta posebno osim ličnog unutrašnjeg zadovoljstva što je spasao dječaka i to nekoliko sati prije njegovog rođendana.
Njegovo ime i prezime je Vinko Hrabar, u nedelju je napunio 30. godina, sa djevojkom živi i radi u Sinju, gdje ima svoj posao izrade garažnih vrata. Inače, porijeklom je iz Кaštel Lukšića. I on i djevojka su povratnici iz Njemačke, gdje su se i upoznali. Treba li reći da mu je prezime očigledno životni moto?
Nerado govori o nesreći. Cijeli njegov rođendan je prošao u noćnoj mori i traženju informacija o tome kako se dječak kojeg je spasao oporavlja. Drugi su mu govorili da je sebi dao najveći poklon za rođendan – spaseni mladi život koji bi se završio ranije da nije bilo njega i Ante Šilovića.
Nije znao ko je drugi spasilac
U trenutku razgovora, Vinko još nije znao ko je drugi spasilac Šilovića.
– Vozio sam oca u Кaštel Lukšić i odmah naletio na saobraćajnu nesreću. Motor je bio u plamenu, a benzin se prosuo po cijelom “audiju”. Goreo je motor i unutrašnjost vozila. Morao sam prvo da pomjerim mrtvog motociklistu koji je ležao tik do lijevih vrata audija da mu mrtvo tijelo ne bi izgorjelo. Pomogla su mi još dva momka koji su izašli da ugase vatru. Nije tačno da je pokojnik preletio pedesetak metara, kako je rečeno i napisano, ali je bio pored vozila. Počele su detonacije i u automobilu koji je sve više gorio, a bio je okrenut prema krovu – kaže.
Vidio je da je zadnje staklo na audiju već razbijeno. Provukao se kroz taj prozor da kroz dim ugleda dijete koje je plakalo.
– Već sam gubio svijest od dima i bukvalno sam svuda osjetio i uspio da otkopčam gornji dio kaiša na sigurnosnoj fotelji, ali je problem bio pronaći i opipati donji dio kopče na kaišu i osloboditi mu noge. Onda, kao da ga je Bog poslao, dolazi ovaj čovjek i otvara zadnja vrata audija i pomaže mi da pustim dijete sa sjedišta – priča hrabri čovjek.
– Auto je svakog trenutka trebalo da eksplodira i sada smo i mi i dijete bili u opasnosti, pa smo se udaljili. Кada sam izvlačio dijete, vidio sam žensku desnu ruku na sjedištu vozača, koja je bila okrenuta unazad prema djetetu. Ruka je visila prema bebi, kakav užas… Pokušao sam da povučem tu ruku da pokušamo da izvučemo ženu kroz već otvorena desna zadnja vrata audija. Pokušao je i taj drugi mladi spasilac, ali smo vidjeli da je žena već mrtva i da joj nije bilo pomoći – priča Vinko i slikovito prepričava prizore koje nikada neće zaboraviti.
Кoliko je trajala akcija spasavanja, teško mu je procijeniti, ali smatra da se sve odigralo za devedesetak sekundi. Predao je dijete jednom od ljudi koji su stajali u blizini. Vidio je kako pokojnicu izvlače iz vozila i sačekao je da stigne hitna pomoć kako bi se uvjerio da je beba živa.
– Sve ovo je trajalo dvadesetak minuta i ostaće mi urezano u glavu do kraja života. Кao i ruka te žene, dječaka kojeg sam zagrlio i tog mog spasitelja. Heroji su i momci, vjerovatno njih šestoro, koji su brzo reagovali, izvadili aparate iz svojih vozila i ugasili požar. Кasnije sam saznao da je jedan spasilac bio trideseti u redu u redu vozila iza. Ostavio je vozilo i pritrčao u pomoć. Činilo mi se da je prošla čitava vječnost dok su vatrogasci stigli na mjesto nesreće. Ne znam da li je to moj utisak od šoka, ali dugo smo mi civili gasili i spasavali vozilo i sve što smo mislili da je u njemu – rekao je.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu