Ovi kolači sa mašinom i u kalupe su od davnina, podsjeća Zora Jerić i objašnjava način pripreme.
– Te kolače su davno pripremali naši stari. Oni su, baš iz našeg djetinjstva, ali i djetinjstva starijih od nas. Poslije zamiješanog tijesta, pune se metalni kalupi u različitim oblicima, ali ne do vrha, jer tokom pečenja oni nadođu, zbog kvasca. Poslije pečenja i posipanja sitnim mljevenim šećerom, ostavljaju se da odstoje. Za razliku od modernih receptura i kolača, ovi iz kalupa, što duže odstoje, više dana, sve su mekši i bolji – ispričala nam je Zora Jerić koja je, zajedno sa Danijelom Tatić i Jelom Prpoš pripremila cijelu paletu sočnih kolača.



Posjetioci zagledaju, čude se, hvale kuvarice. Ovi kolači su da čovjek prste poliže. Tu se ni mrva ne baca, kažu posjetioci odajući počast i priznanje ovim ženama.
Kolači sa mašinom, tako se kaže, objašnjavaju Danijela i Jela, prave se pomoću mašine, identične za mljevenjenje mesa. Razlika je u nožu na vrhu, i izrezanim otvorima kroz koje izlaze kolači. To je traka koju siječemo na odgovarajuće dužine.
– Nekada su naše majke i bake, ove, kao kolače iz kalupa, miješale i stavljale u kutije, najčešće od cipela, naravno nove i uredne, pa držale na ormaru, pored dunja i jabuka. Čekale su da voće požuti, a kolači, kako su govorile, otpuste ili omekšaju – pričaju vrijedne Podgradčanke.
One tokom dana rade u preduzećima, imaju mnogo obaveza na drugim poslovima, ali naveče ili u neradne dane, pripremaju ove poslastice.
– Kada pogledam ove kolače, oči su mi gladne, veli Dragoja Gigović, mještanin Gornjih Podgradaca opisujući kolače, poredane u ovale, zdjelice i na tacnama.



U drugoj grupi, pored štanda sa Zorinim, Danijelinim i Jelinim kolačima, su Bojana Panić, Mira Zrnić, Brana Šobota, Ranka Panić, Marinela Kukić, Mirela Gigović, Marica Šmitran, Adrijana Kukić i Draga Panić.
– Sve kod nas je domaće. Tu su kukuruza, pogača, štrudle, pite, orasnjaci, čupavci, kiflice, oblatne… Ne znam ni sama, ali svega ima. Podgradčanke su vrijedne, njima ništa nije teško, a posla ima cijelog dana. Mnoge iz naše grupe rade u preduzećima, ali nije teško, kada se ukaže prilika ili potreba, ostanu do jutra i pripremaju kolače. To je za nas, neki vid razonode – pohvalila se Bojana Panić.
Mira Zrnić imala je šta da doda, te dopuni Bojaninu misao:
– Sve što se radi sa voljom i sa ljubavlju je dobro. Zato su i naši kolači lijepi i ukusni – veli Mira. To je, dodaju druge žene iz iste grupe, suština pripreme kolača.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu