Rođendan su proslavili sa puno prijatelja jer, kako kaže majka Lidija, “u toj porodici se od njihovog rođenja, pa sve do sada sve množi sa četiri”. Pa je tako bilo i sa zvanicama na rođendanu.
Nikome to nije smetalo jer je sve bilo još veselije i nasmijanije.
A, u porodici Milenković, i pored svih muka i problema sa kojima su se svih ovih godina nosili smijeh je jedina stvar koja ne manjka.
Čini se da o ovoj sedmočlanoj, jer sa njima živi i baka Marina, može da se napiše roman.
Mada su četvorke sada odrasle i sami mogu da donose odluke i dalje se, po navici, oslanjaju jedni na druge i na roditelje.
“Za četiri minuta četiri bebe”
Drže se zajedno, sve dijele, ali među njima, ipak, ima razlika.
Kako kaže mama Lidija, svako od njih nosi neku svoju ličnu crtu i osobinu.
Najstariji je Veljko, on je prvi rođen prije 18 godina, 21. novembra. Onda je minut kasnije na svijet došla Natalija, pa Radovan, dva minuta poslije Veljka, a Anđela je prvi put zaplakala minut poslije Radovana.
Ta četiri minuta su promijenila cijeli život porodice Milenković, mame Lidije i oca Radovana.
Nije bilo lako kada odjednom dobijete četiri bebe, ali sada, poslije 18 godina, kada se osvrnem, vidim samo jednu veliku i srećnu porodicu – kaže mama Lidija.
– Posebno nam je drago to što se oni međusobno slažu, pomažu jedno drugo, drže se uvijek zajedno. Sada su pri kraju srednjoškolskog obrazovanja i pred njima je velika odluka, kako nastaviti dalje. Naša je želja da izaberu ono što vole i da sebe ostvare kroz karijere – kaže ona.
Vrijeme kada su “zakoračili u svijet odrsalih” donijelo im je nove izazove, ali je za njih to trenutak i kada će svako, birajući put za budućnost, krenuti u nekom svom smjeru, piše Blic.
Do sada su uvijek bili zajedno, u vrtiću, osnovnoj i srednjoj školi. Učenici su četvrte godine Medicinske škole u Nišu.
“Baviće se različitim poslovima”
– Volio bih da upišem Pravni fakultet i da ostanem ovdje – kaže Veljko.
Radovan razmišlja na drugi način. On je sportski tip, trenira odbojku pa je njegov logičan izbor Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja.
Natalija želi da ostane u svijetu medicine, pa je izabrala višu medicinsku školu, a Anđelija, koja je i najmlađa, kaže da obožava djecu i da se igra sa njima te je otuda njen izbor pedagoška škola.
Ali i u svom “razilaženju” oni su pronašli zajedničku nit, a to je želja da ostanu u Srbiji.
– Nećemo dozvoliti da nas bilo šta razdoviji jer smo uvijek tu jedni za druge – kažu te najpoznatije niške četvorke.
“Prvi dani bili su slatke muke”
Mama Lidija se sa sjetom sjeća prvih dana provednih sa četvorkama.
Bile su to za nju slatke muke. Ne krije da je ostala željna igre sa njima što i danas na neki način pokušava da nadoknadi.
Svi zajedno su prošli težak put njihovog odrastanja, a u tome su pomagale Lidijina i Radetova mama koja je i sada uvijek na usluzi unucima.
Baka Marina za njih sprema obroke, ispraća ih i dočekuje iz škole.
I, pored svih problema sa kojima se sreću, Milenkovići su pravi primjer da sreća može da se pronađe i u malim stvarima i da je najvažnija ljubav koju oni gaje u svom domu.
– Stalo nam je do toga da naša djeca ostvare sebe kao osobe, da postanu dobri ljudi, što već sada jesu. Znamo da nas čeka još puno izazova, ali smo spremni na sve i sve da prebrodimo. Kako četvorke rade, tako nam i troškovi rastu, ali smo navikli na to. Suprug drži igraonicu, ja radim u Centru za socijalni rad, ali nisam u stalnom radnom odnosu, a više nećemo dobijati platu na koju smo imali pravo dok djeca nisu napunila osamnaest godina – priča majka Lidija.
Prema njenim riječima, iz svake situacije su izlazili kao pobjednici i u ono vrijeme, kada im je bilo najteže.
– Sami smo platili vantjelesnu oplodnju, u to vrijeme nije bilo ni roditeljskog dodatka, sve je bilo teško ali sada je divno. Ništa ne bih mijenjala, možda bi ih samo više grlila i ljubila, jer dok su bili mali nisam nikada imala dovoljno vremena za to, mada sam, opet, svaki trenutak poklanjala njima – kaže mama Lidija.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu