Jedna od takvih situacija je i da li porodica treba da slavi slavu ukoliko dođe do smrtnog slučaja, odnosno ako domaćin umre.
Diplomirani teolog i psiholog Darko Nikolić pruža smjernice za postupanje u ovim situacijama, osvjetljavaći crkvene norme i tradicije vezane za slavu, u isto vrijeme pomažući porodicama da očuvaju duhovni i tradicionalni integritet tokom izazovnih trenutaka gubitka domaćina.
– Ovo pitanje jeste stalna dilema i pokreće polemike i nedoumice. Naš narod ima različita mišljenja treba li slaviti ili ne prve godine nakon što je domaćin preminuo, međutim stav Crkve je potpuno jasan. Krsna slava se proslavlja u kontinuitetu i bez prestanka, pa i u slučaju smrti domaćina ili nekog od ukućana. Ona se proslavlja podjednako i u dobru i zlu, u blagostanju i radosti, pa i onda kada je porodica u žalosti. Shodno tome, ukućani treba da nastave da slave slavu i običaji proslavljanja krsne slave se ne mijenjaju. Samo se mijenja to da nam nedostaju najmiliji, ali i u tim slučajevima ne treba očajavati već se moliti za spasenje njihove duše i radovati ponovnom zajedničkom susretu u Carstvu Nebeskom – rekao je Darko.
Prve godine je posebno teško obilježiti slavu zato što smo ostali bez najbližeg roda, pa Nikolić objašnjava kako onda treba izgleda obilježavanje slave te prve godine.
– Na dan slave, najprije nasljednik, a po mogućnosti i ostali članovi porodice, trebalo bi da prvo odu na liturgijsko sabranje odnosno na službu u crkvu, na mjesto gdje će se pomoliti za zdravlje i napredak porodice, a isto tako i za preminulog domaćina, da ih se sjećamo, pominjemo i molimo za spasenje njihovih duša. Poslije se molitvena uspomena na našeg zaštitnika nastavlja u domu uz slavski kolač, žito, vino i svijeću koje je prethodno sveštenik osveštao čitajući molitve i pominjući one koje slave, ali i naše pretke koji su slavili i od kojih smo naslijedili krsnu slavu. To se naročito vidi iz molitve kojom se osvećuje slavsko žito. Sveštenik moli Gospoda da blagoslovi raznovrsne plodove (žito i plodove koji se u njemu nalaze) i osveti one koji ih budu jeli, jer su svečari prinijeli ovo u slavu Njegovu odnosno slavu Božiju, a u čast svetoga kojeg tog dana proslavljamo, i za spomen onih koji su preminuli u blagočestivoj vjeri (misleći se na naše pretke i srodnike) koji su nam slavu predali – rekao je Darko.
Mnogi imaju nedoumice oko toga da li je neophodno pripremati slavski kolač i kuvati žito, ali Darko potvrđuje da u vezi s tim nema promjena, piše Blic Žena.
– Naše predanje nam govori da je Sveti Sava kao glavne simbole i obilježja slave odabrao iste one koje je i sam Gospod Isus Hristos izabrao na Tajnoj večeri, a to su hljeb i vino. Pored toga, Sveti Sava je u slavska obilježja uključio i skuvanu pšenicu, odnosno slavsko žito koje se kuva za pomen i pokoj duša naših srodnika i predaka. Žito simbolizuje nov život jer sadrži u sebi klicu novog života, a znamo da se iz posijanog zrna rađaju novi plodovi. Zaključak je da i poslije smrti domaćina, ukućani nastavljaju da proslavljaju zaštitnika uz slavski hljeb, žito, vino i svijeću, i u tom pogledu apsolutno nema nikakvih promjena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu