Mjere u gerontološim centrima moraju da budu na najvišem nivou, a kako je nedavno na redovnim pres koferencijama povodom korona virusa istakao poznati epidemilog dr Robert Kon, virus u ovakve ustanove ne smije da uđe.
Tako je život u Gerontološkom centru u Subotici, trećem po veličini u Srbiji, poslije Beograda i Novog Sada, još pre proglašenja vanrednog stanja počeo da se mijenja.
Da bi stanari bili zaštićeni uvedene su dodatne mjere, ali ono što život u domu čini posebnim je to što zaposlenima i stanarima ne manjka dobre volje i što su složni kao jedna velika porodica, piše Blic.
Nove mjere i prije vanrednog stanja
O 530 korisnika u subotičkom Gerontološkom centru (GC) brine 250 ljudi.
Još ranije smo zatvorili gerontološke klubove i obustavili pružanje pomoći i njege u kući da bismo obezbijedili maksimalnu zaštitu. Zabranjene su sve posjete i uveli smo zabranu izlaska korisnika. Zaposleni imaju zabranu izlaska za vrijeme radnog vremena. Prilikom dolaska na posao radi se kompletna dezinfekcija i svi nosimo zaštitnu odjeću– kaže dr Nenad Ivanišević, direktor GC.
Stanari su do početka vanrednog stanja imali više od 20 radno terapeutskih terapija i razne sadržaje koji su bili korisni za zdravlje i vedriju svakodnevicu.
I zaposleni su učestvovali u terapiji gongom, a pošto uskoro počinju televizijski prenosi terapija za stare, koje je GC osmislio uz pomoć lokalnih TV stanica koje će prenositi emisije rekreacije i drugih korisnih sadržaja, moći će da prate serijale putem ekrana i na društvenim mrežama.
Aplauz za zaposlene u socijalnoj zaštiti
– Medcinski radnici u socijalnoj zaštiti su dio tima u kome su kuvari, serviseri, vozači, njegovatelji i drugi. Molim sve da aplaudiraju i za medicinske radnike u zdravstvenim, ali i ustanovama socijalne zaštite – kaže dr Ivanišević.
U GC tvrde da su penzioneri izuzetno disciplinovani i da ne žele da izlaze iz soba.
– Pridržavaju se mjera izolacije i pokazali su izuzetnu ozbiljnost. Omogućili smo im video pozive, bez obzira da li neko ima ili nema mobilni telefon. Smatram to našom obavezom i to će ostati usluga i poslije vanrednog stanja – kaže dr Nenad Ivanišević.
“Mi smo porodica”
Medicinskoj sestri Slađani Todorović je posao sada drugačiji jer su njeni korisnici u izolaciji i isključeni od spoljnih kontakata.
– Sada smo im mi osnovna porodica. Ni kolege ni ja ne pitamo za radni raspored u vanrednom stanju, već smo na raspolaganju 24 sata. Sprovodimo mjere koje su neophodne, koristimo zaštitnu opremu. Stanari se izuzetno pridržavaju svega i jako su zahvalni zbog brige koju vodimo o njima. Maksimalno smo im posvećeni i kažu da im izolacija ne pada teško zbog toga – priča Slađana Todorović.
Na posao dolazi bez straha jer zna da joj je u GC obezbjeđena potpuna zaštita.
– Ovdje smo najsigurniji. Stanari ne vide u nama strah i ne osjećaju ga ni oni. Šale ima na pretek. Aktivni smo, radimo terapije, očekujemo i terapiju smijeha putem TV programa za stare na lokalnim televizijama. Oni znaju da smo za njim uvijek tu i zato niko i ne traži da izađe. Zadovoljni su kada nas vide neopterećene – kaže Todorovićeva.
Njena poruka svima a naročito penzionerima jeste – ostanite kod kuće.
– Najljepše ih molim da poštuju mjere izolacije i da čuvaju svoje zdravlje. Samim tim čuvaju i sve nas – poručuje.
Dom je naša druga kuća
Njegovateljica Ana Ivić se trudi da ne pokaže pred starijim sugrađanima nesigurnost.
– Osjećaju se mirno i bezbjedno kada nas vide nasmijane i opuštene. Ponekada nešto pitaju, ali se i oni i mi trudimo da ne pričamo mnogo o epidemiji korona virusa. Svima poručujemo da ostanu kod kuće, da brinu o starima i da se pridržavaju preporuka – kaže Ana Ivić.
Porodice njegovatelja i zdravstvenih radnika u socijalnoj zaštiti zabrinute se za njih, ali oni poručuju da su na sigurnom i da se ne boje.
– Gerontološki centar je naša druga kuća. Svi smo kao jedna porodica – poručuje.
Novi prijatelji u izolaciji
Više od godinu dana u subotičkom GC živi Vesna Kovančić. Iako je mislila u početku da izolacija nije potrebna, sada smatra da je u domu najzaštićenija.
– Osjećam se sigurno. Zadovoljna sam smještajem i ljudima koji ovdje rade. Kada vidim njihove osmehe i ja sam srećnija. Rasteretim se. Sada su radne terapije ograničene i sve aktivnosti mogu da se obave sa samo dvoje ili troje ljudi i baš zbog toga možemo ponovo da igramo “Čovječe ne ljuti se”, šah, stoni tennis. Izolacija nas je usmjerila više jedne na druge. Tek sada vidim da i ovdje imam dobre prijatelje, ne samo među stanarima, već i među zaposlenima. Bez njih ne bismo mogli – zaključuje gospođa Kovančić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu