Priče o ljudima koji iz Srbije odlaze “preko bare” su jako česte, a one kako stanovnici Amerike traže sreću u Beogradu, već su malo rjeđe.
Ipak, imamo jedan primjer, glumca Adama Devenporta, koji Srbiju danas naziva svojim domom.
– Došao sam sam u Beograd, moja porodica je u Čikagu. Oni su mislili da sam lud što dolazim ovdje. Mislim da nisu ni znali gdje je Srbija. Svakako sam ih oduševio jer su pretpostavili da ću se vratiti. U posljednje tri godine sam uradio sve ono u šta su drugi sumnjali da ne mogu. Rekao sam im da bi trebalo da dođu, imali bi gdje da spavaju. Stariji su, u sedamdesetim godinama su i imaju zdravstvenih problema. Nikada nisu napustili Ameriku, tu je i strah napuštanja komfor zone. Ovo je moj dom sada i zašto ne bi željeli da vide svog sina u svom domu – započeo je Adam priču za “Super TV”, koji je usput priznao da je naučio jako malo riječi i da priča kao beba.
Adam je u Srbiji vidio mnogo više mogućnosti za napredovanje, te je otvorio i školu glume.
– Preseljenje u Beograd je bila jedna od mojih najboljih životnih odluka. Bilo mi je dosadno u Njujorku, nije bilo posla za mene. Srbija ima mnogo mogućnosti i produkcija, i osjetio sam da imam priliku da stvorim nešto novo što ne postoji. Glumci su ovdje gladni prilika van Srbije, to pokušavam da postignem sa mojom školom glume, da budem most između filmskih industrija ovdje i u inostranstvu. Ljudi su me prihvatili kao svog. Nevjerovatna je činjenica da sam za manje od tri godine dobio srpsko državljanstvo. Zahvalan sam – rekao je Adam, koji uživa u radu sa učenicima.
– Prije dvije godine u januaru sam krenuo sa školom i imao sam pet učenika, danas ih imam preko 125 i stvarno uživam. Radim sa ljudima na svim nivoima, imam početnike kojima pomažem da nađu prvi posao, a imam i one poput Jelene Gavrilović, i u Mađarskoj Katu Dobo, Mariju Garu, prvu glumicu iz Mađarske koja je dobila Emi – istakao je Adam, te je dodao:
– Gradim zajednicu, bez obzira odakle je ko, tretiram studio kao teretanu. Teretana ne diskriminiše svoje vježbače jer su debeli. Dokle god su ljudi ozbiljni i imaju želju da napreduju, dobrodošli su kod mene. Ne možeš da promijeniš industriju ako radiš sa malim brojem umjetnika. To je jedna od stvari koje pokušavam, ako ću da ostanem ovdje, potrudiću se da gluma u Srbiji bude bolja.
Adam priča da sada pažljivo bira projekte u kojima će učestvovati, što u Americi nije bio slučaj.
– Ne radim toliko često kao drugi glumci jer mi je prioritet škola glume. Igrao sam u filmu koji se snimao u Beogradu, “True Haunting”. Radim dva do tri projekta godišnje, selektivno biram u čemu ću da učestvujem. Odbijam projekte koji me ne zanimaju ili one koji mi oduzimaju vrijeme od škole – rekao je Adam, te je dodao:
– Kada sam živio u Americi, ništa nisam odbijao. Igrao sam u više od 12 predstava, učestvovao u televizijskim projektima, snimao sam reklame. Radio sam i ono što me nije zanimalo jer mi je trebalo novca, a nisam želio da budem konobar. Evropa mi daje slobodu da budem umjetnik. Sada donosim odluke na osnovu toga ko je režiser. Veličina moje uloge mi nije važna, mislim da me i to izdvaja od drugih glumaca, nisam egoista, nije mi potrebna glavna uloga, već kakva je priča i kako mogu da pomognem u stvaranju.
Adam je igrao sporednu ulogu u Netfliksovom filmu “Glass onion”, gdje je dijelio kadar sa holivudskom zvijezdom Kejt Hadson.
– Svoja je, duhovita je. Na milion načina smo radili jednu scenu. Konačni kadar je bio jedan od mnogih. U jednom je flertovala sa mnom, igrala se sa mojim mišićima. U tim pauzama smo se malo bolje upoznali, oboje nas zanima budizam, i u razgovoru smo shvatili da nas je ista osoba uvela u upoznavanje te religije. Mali je svijet – otkrio nam je Adam, koji smatra sebe srećnim čovjekom.
– Okružen sam nesrećom i trudim se da pokažem ljudima da u životu možemo da budemo zahvalni na stvarima koje imamo, i da napornim radom možemo da promijenimo ono što nam se ne sviđa. Često ljudi nisu srećni jer su u toksičnim odnosima. Čas mi je takođe i terapija. Srećan sam, ali sam odgovoran za sreću svih mojih učenika. Njihova produktivnost će biti ograničena ako su depresivni. Ponekada sam nekim ljudima jedina podrška, dolaze iz porodica gde su ih sputavali da budu umjetnici, i onda imam i ulogu roditelja – zaključio je Adam.
Igraće u filmu Radoša Bajića
Adam će biti dio projekta Radoša Bajića, “Heroji Halijarda”, i ističe da mu je čast da radi sa legendom domaće kinematografije.
– Radoš ti daje prostora da stvaraš i da zađeš duboko u lik. Uvijek je iza kamere i gleda šta radim, pušta me da radim po osjećaju. Imali smo razgovor o tome kako vidimo mog lika, dijelili smo isto mišljenje. Mnogo ga poštujem jer je legenda i mislim da i on mene poštuje. Imam sporednu ulogu, ali sam sve shvatio jako ozbiljno – rekao je.
Nikola Kojo je odličan
Adam je odgledao nekoliko domaćih filmova, među kojima su dva sa Nikolom Kojom, prvi dio “Mi nismo anđeli” i “Parada”, te smo ga pitali da li mu se dopada jedan od naših najboljih glumaca današnjice, prenosi Blic.
– Odličan je. On je srpski Robert de Niro – istakao je Adam.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu