Banjaluka

"Ovako je bilo samo u poratno vrijeme" Sumorna slika sa banjalučke pijace (FOTO)

U centru Banjaluke uobičajena gužva. Čim se pojavi sunce, sve živne. Ali, nažalost, to ne važi za jedno od najposjećenijih mjesta u gradu. Ko god je ovih dana kročio na Tržnicu u nevjerici je gledao koliko je štandova, nekada punih voća i povrća, prazno.

"Ovako je bilo samo u poratno vrijeme" Sumorna slika sa banjalučke pijace (FOTO)
FOTO: ŽELJKA KNEŽEVIĆ/RAS SRBIJA

Lijep je dan, a nema ni gužve. Sugrađani prilaze štandovima, raspituju se, mjerkaju, pa nastave dalje. Ima i onih koji pazare, doduše ne na veliko. Starije gospođe u cegere stavljaju svježu salatu, pokoji krompir, neko kupi i vezicu mladog luka. Uglavnom se prodaje pasulj. Već po cijeni od pet, pet i po maraka, primamljiv je za sve, jer od kilograma kuvanog cijela porodica može da se najede.

I prodavci dižu ruke

Na jednom od štandova stariji gospodin gleda u pasulj i nekoliko puta pita prodavačicu da li je sigurna da nije uvozni. Ona ga uvjerava da nije; kaže, uvozni je pljosnat, pa on odlučuje da kupi tri kilograma šarenog, novog.

– Uvozni mogu da kupim u bilo kojem marketu, ja želim domaće. Nema hrane do dobro kuvanog graha. Kad njega pojedeš znaš da si se dobro najeo – priča kupac, a prodavačica klima glavom u znak odobravanja.

Oko njenog štanda nekoliko ih je prazno. Kaže, tako je već danima, posebno od kada su počela ova zadnja, velika poskupljenja.

– Ljudi odustaju. Nemaju para za sve što treba da plate državi. Nameti su veliki, pa onda treba novca da se nabavi roba, a sve nenormalno poskupilo. Ljudi odlaze u prodavnice, malo ko traži domaće, važno je da je što jeftinije. I razumljivo je, ljudi nemaju para. Sve skupo, a plate i penzije iste. Ko zna koliko ćemo mi još opstati ovde. Što ne dođu oni odozgo, iz fotelja, da vide kakva je muka ovdje – kaže prodavačica Rada.

Prazni štandovi

A odustaju i kupci. Cijene voća i povrća penju se vrtoglavo. Na primjer, kilogram mladog krompira je tri marke. Njega skoro niko i ne kupuje.

Pročitajte još

– Radim ovdje dvije decenije, a ovo je slika sa Tržnice koju smo viđali u poratno vrijeme. Umjesto da idemo naprijed, da živimo bolje, nama sve teže. Pogledajte, u ovom mom redu nekad je bilo deset, petnaest štandova, sada maksimalno pet. Samo gledamo kako se jutrom neko od kolega ne pojavi. Ne znamo ko će se od njih vratiti. Kako su krenula poskupljenja, a narod sve siromašniji, pitanje je i koliko će štandova ostati – govori ogorčeno jedna od prodavačica na Tržnici.

Štandovi koji su na početku pijace su puni. Voće i povrće mami izgledom, ali cijene odbijaju. Negdje od sredine, štandova je manje. Prazni betonski stolovi privlače poglede prolaznika. Neki su prekriveni najlonom. Cijela slika odaje utisak da situacija ni malo nije dobra.

Grad u gradu

Kako reče jedna prodavačica, pijaca je nekada bila grad u gradu, živjela za sebe. Ljudi su cirkulisali cijeli dan, bilo je vremena kad neke robe nisu mogli da nanesu kolika je bila potražnja. Danas im dolaze stalne mušterije i oni koji nisu napustili Banjaluku.

– Došla je korona, inflacija, sad ovo u Ukrajini. Da čovjek poludi. Imam jednu gospođu, redovno kupuje kod mene. Prije neki dan plače, djeca joj odoše vani. Kaže, za koga da kupuje i sprema ručak više. Eto, to vam je život danas. Ne znate kakav će dan sutra osvanuti – priča tiho starija prodavačica ne želeći da se slika i otkrije ime. Kaže, dovoljna joj je muka što na hladnoći satima stoji i ništa ne zaradi.

A većina prodavaca na Tržnici u godinama je kada bi trebali da su u penziji i mirno žive. Umjesto toga, sa malom ili bez penzije, svakog dana dolaze na štandove i nadaju se da će bar nešto uspjeti da prodaju.

Prodavci cvijeća gaje nadu

Nekim prodavcima predstojeći dani ulivaju nadu da će uspjeti da zarade koju marku. Naime, oni koji prodaju cvijeće vesele se Osmom martu, jer tada imaju najviše posla. Saksijsko cvijeće raznih visina i boja već privlači pažnju prolaznika. Ali najveću prodaju očekuju na sam 8. mart i vikend prije Dana žena.

Većina ih je zbog krize ove godine nabavila nešto manje količine cvijeća, jer su svjesni da ljudi nemaju previše novca. Ranijih godina, kako su nam rekli, uglavnom se prodavalo ukrasno cvijeće u saksijama, poput ciklama i ukrasnih ruža, a kupci su izdvajali maksimalno 20 maraka za ovaj poklon.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu