Helenina mama kaže da je djevojčica svakog dana sve bolje.
Kada smo se vratili, planirali smo da svi zajedno odemo na neku planinu, na čist vazduh, da šetamo. Međutim, korona nas je spriječila – kaže Katarina.
Kaže da baš nigdje ne izlaze, ali da na sreću imaju veliko dvorište i da djevojčica ne primjećuje da postoji bilo kakvo ograničenje.
– Una, sestra od tetke joj je lijek. Igraju se svakog dana, ljuljaju, po cijeli dan su napolju. Vozi bicikl, trotinet, povratila je snagu. Tu su i Sofija i Lena, mlađe kćerke. Od dolaska u Srbiju se popravila. Sa 13,3 kilograma došla je do 15 kilograma – kaže zadovoljna majka.
Helena nema nikakvu terapiju, a na kontrole ne ide zbog pandemije virusa korona.
– Imala je problema sa stomakom i povraćala je pa smo se uplašili i zvali privatne ljekare da dođu i kod kuće joj urade ultrazvuk. Srećom, sve je dobro. Imala je i veliki herpes na licu. Tada smo zvali ljekare u Francuskoj, ali su nam objasnili da je i to normalno – priča Katarina Gavran.
Kaže da je Helenina omiljena zabava šminkanje, da svuda sa sobom nosi torbicu punu šminke.
– Pita stalno da li su joj lijepe trepavice i obrve. Stavlja rajfove i šeširiće i jedva čeka da joj poraste kosica. U bolnici su sva djeca ista i niko nema kosu, a sada, gleda sestre, pa bi i ona da pravi frizure – kaže Helenina mama.
Priča kako je djevojčica brzo sazrela i da se nekada suprug Raša i ona samo pogledaju kada kaže nešto što ne ide uz njene male godine.
Prije neki dan je rekla baki da mama spremi hranu, a ona da je nahrani. Kada je baka pitala zašto ona i da ne pripemi obrok, Helena je kao matora rekla “ti si stara, tebi je ljekar rekao da ne smiješ ništa teško da radiš”.
Mlađim sestrama sve dopušta, nježna je prema njima, pazi ih i sklanja stvari za sobom.
Na pitanje kako će dočekati Vaskrs, Katarina nam kaže da su jaja već ofarbali i da se svi jako raduju prazniku.
– U bolnici smo dočekali Novu godinu, Helenin rođendan i slavu. Suprug i ja smo jedva pregurali dan slave, mnogo teško smo podnijeli. Zato, možete da pretpostavite koliko nam Vaskrs znači – završava Katarina Gavran.
Mama i baka ugađaju
Helena lijepo jede, ali je probirljiva.
– Obavezno traži supu, pitu sa spanaćem i još nekoliko jela. Onda se baka i ja dovijamo, pa u to ubacujemo meso, povrće i sve što je neophodno da bi ojačala – kaže Helenina mama.
Helena često pita i ada će moći da ide kod druge bake koju jako voli.
Trauma koja ne prolazi
Bilo kakve promjene kod Helene izazivaju strah roditelja.
– Čim joj se pojavio herpes ili kada s žalila da je boli stomak, prepala sam se. Uvijek pomislim na najgore. Mislim da ta trauma nikada neće proći – priča hrabra žena.
Kako je bolest otkrivena i podrška javnosti
Mala Helena Gavran bila je vesela i zdrava djevojčica, sve dok nije počela da povraća, biva pospana, razdražljiva i ljuta. Mislili se da je samo ljubomorna jer je na svijet došla njena najmlađa sestra.
Međutim, u avgustu prošle godine, kada je imala četiri godine, dijagnostifikovan joj je hidrocefalus, a onda i tumor na malom mozgu. Hitno je operisana, tumor je odstranjen, ali nadu za njen dalji oporavak, budući da je tumor maligni, pružilo je liječenje u inostranstvu, za šta je cijela Srbija, ali i dobri ljudi iz regiona, skupljali novac.
Porodica se zahvaljuje svim dobrim ljudima koji su pomogli Helenino liječenje u Parizu, medijima, ljekarima koji su u Srbiji i Francuskoj vodili računa o njoj, humanitarnoj organizaciji Budi human.
Priča o Heleni je priča o bezbroj heroja. Ona je najveći. Ali tu su i roditelji, bake, tetke, dvije sestrice koje su strpljivo čekale mamu, tatu i Helenu da se vrate. Ovo je priča o ljubavi, o zajedništvu, o žrtvovanju iz koje smo učili svi.
Želimo Heleni i njenoj porodici srećan Vaskrs!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu