Poznati pank-rok sastav “Goblini” nedavno je predstavio novi album pod nazivom “Jednina”.
Album smo nazvali “Jednina” jer ima nas gomila, međutim, tu gomilu koju mi poznajemo sačinjavaju individualci. Ljudi koji imaju svoj stav i koji ne prezaju da se usprotive svojim mišljenjem. Mi vjerujemo da još uvijek ima tih ljudi i ovaj album govori o njima. I o nama – kaže Golub.
Govoreći o temama kojima su se bavili na albumu, navodi da su pjesme nastale kao produkt konteksta u kome živimo i nekih socijalnih, ekonomskih i političkih dinamika ovog prostora koji su uglavnom negativni.
– Imamo pjesmu o ljudima koji su toliko očajni da gumenim čamcem prelaze ogromno more kako bi ih dočekalo bolje sutra i onda shvate da to bolje sutra u stvari ne postoji. Zatim pjesme o novokomponovanom šljamu, o budućim vođama, o dobitnicima i gubitnicima. Ali to je naš život, to nas okružuje i bavili smo se njima – objašnjava muzičar, koji je zbog svog posla kao dio humanitarne misije godinama unazad boravio u Avganistanu, Šri Lanki, Pakistanu, Etiopiji. Tamo se, kaže, nagledao kroz kakve sve muke ljudi prolaze.
– Auuu… bio sam sa ljudima koji su bili u zatvorima i dvije godine mučeni elektrošokovima, sa ženama čija su djeca ubijena pred njihovim očima. Ono što sam ja vidio i čuo, ne dao bog nikome. Svijet je ne tako lijepo mjesto, kao što ljudi misle. Nekad sam zahvalan što živim na nekim drugim prostorima i imam neke druge probleme. Naravno, nama su naši problemi najveći, ali kakve muke ljudi imaju, mi nismo ni svjesni – ističe muzičar, i dodaje da mu to što je izmešten iz ove sredine pomaže i da bolje sagleda situaciju.
Kroz razgovor se vraćamo na ovdašnje teme, prisjećamo se albuma “Istinite priče (I deo)”, koji je objavljen prije 25 godina.
– Druga su vremena bila i bili smo 25 godina mlađi. To je bio najbolji album 1994. godine i tada drugačiji album nije mogao da izađe. To je album koji je bio ledolomac, ljudi su shvatili poruku i krenuli su tada zajedno s nama da proživljavaju to iskustvo s albuma – prisjeća se Golub.
Danas su “Goblini” afirmisan, popularan bend koji puni velike hale, što sa sobom nosi i određenu odgovornost.
– Ako toliko ljudi dođe da čuje to što imaš da kažeš, nije u redu da pričaš budalaštine. Mi smo ljudi koji imaju djecu i znamo kolika je odgovornost nekome prenijeti poruku, nekome ko vjeruje u tebe i ima isti način razmišljanja kao ti. Zato ćemo uvijek voditi računa šta i na koji način kažemo – navodi on i dodaje da sa druge strane, koliko god imali istomišljenika, i dalje je to manjina u današnjem društvu.
– Bio bih sretan da u Srbiji danas bar 10 odsto ljudi sluša rokenrol. Zaista bih volio da vjerujem u to, ali ne vjerujem da nas ima 10 odsto i samim tim nemamo tu kritičnu masu da neke stvari možemo da promijenimo. Imali smo je devedesetih. Ti da bi morao na taj način da funkcionišeš moraš da imaš pristup mejnstrim medijima. Ne možeš Jutjubom i Fejsbukom da se boriš protiv nečega što ima radio i novine. Ti novi establišmenti su to shvatili veoma brzo, već poslije petooktobarske revolucije i krenuli su da nas sijeku – zaključuje Golubović.
Pjesma “Ima nas” je i dalje bitna
– Biću presrećan kada jednog trenutka pjesma “Ima nas” bude zastarila i kada više ne bude imalo smisla da je sviramo. Na žalost je i dalje to izuzetno bitna pjesma i dosta ljudi je sluša. Uvijek sam optimista, ali sam i realan. Treba dosta vremena da prođe da se neke stvari promijene – priznaje Golub.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu