Milica (14) je stigla prva, a ubrzo za njom i Vasilije (12). Zatim su uslijedili Bogdan (10), Anastasija (9), Nikola (7), Ksenija (5) i Lazar (3) sve dok im prije 7 mjeseci i Vasilija nije upotpunila sreću.
Moj muž i ja nismo planirali ovaj broj, ali smo se svakom neizmjerno radovali. Moje trudnoće su lagane, porođaji brzi, djeca zdrava! Kako bih mogla na sve to okrenuti glavu i reći “Dosta!”? Ja ne mogu, jer kada pogledam svoju djecu, ja sam srećna žena i, što je najvažnije, ispunjena. Takođe se trudim da svako moje dijete ima svoje vrijeme, pravo na privatnost, pravo na mišljenje i odluke, dakle sve ono što imaju, recimo, jedinci – kaže Branka Irkić, piše Blic.rs.
Ova žena dodaje da je ona sama rano naučila da je vrijednost koju imaju stvari beznačajna nad bliskošću porodice.
– Ja imam brata i sestru i tvrdim da mi to nikada nije predstavljalo teret. Moja porodica je u to vrijeme važila za veliku. Nismo bili najbolje obučeni, niti smo imali mnogo, ali smo imali dovoljno, a mozda i previše! Jer samo ja znam koliko sam puta pomislila kako sam srećna što uvijek imam društvo, bilo da idem u školu ili boravim u kući. To vam u životu daje veliku sigurnost, čini djetinjstvo zabavnijim, nauči vas saosjećajnošću i razumijevanju tuđih potreba. Ovo je, po meni, najveća vrednost porodice – kaže ona.
Što se tiče izazova, oni su po njenom mišljenju isti bilo da imate jedno, dvoje ili osmoro djece.
– U svakom trenutku morate da budete najbolji roditelj svojoj djeci. Da razgovatate, da ih saslušate, posavjetujete, pomognete oko škole, napravite frizuru ili odvedete u šetnju. U tom smislu sam mnogo zauzeta, ali ja u svemu tome uživam – tvrdi Branka.
Ne pada joj teško ni to što je jedan dio vremena sa djecom sama.
– Moj muž je prije godinu dana otišao u Beograd, kako bi otvorio nove radnje i s ciljem da se svi jednoga dana preselimo tamo, jer najstarija djeca će uskoro stasati za fakultet. U Užicu sam zato povremeno sama sa njima. Dvije divne djevojke mi pomažu oko kućnih poslova, ali obaveze vaspitanja, usmjeravanja, učenja, organizacije jesu na meni. Kada dođe, Ilija preuzima dječake, jer njima najviše nedostaje. Obavezno nedjeljom odlazimo u crkvu, često na Zlatibor, u moju Požegu, Kosjerić. Trudimo se da zajedničko vrijeme provedemo van kuće – otkriva ona.
Velika porodica
Sa iskustvom koje ima, Branka je uvjerena da je najteže odgajati jedno dijete.
– Sve obaveze koje imate oko jednog djeteta, imate i sa dosta djece, s tim što djeca imaju jedni druge i vrijeme provode igrajući se zajedno, a to je vrijeme koje vi dobijate. Dakle, djeca uvijek imaju nekoga da im pomogne, društvo za igru, za bioskop, šetnju, kupovinu… U tom smislu je lakše imati više djece. Ono što može biti problem jeste samopouzdanje, uspjeh u školi, neprekidne svađe. Ali ja imam tu privilegiju da ne moram da radim, već da se posvetim djeci – kaže ona.
No, sve je lakše kada su okruženi članovima porodice i ljudima koji ih podržavaju.
– Tu su moji roditelji koji mi pomažu, svekrva po kojoj je najstarija Milica dobila ime, svekar, tetka, naš duhovnik otac Prokopije i otac Danilo, moji Irkići i Stefanovići. Mi smo svi bliski i svako daje svoj doprinos. Kod nas se poštuju stariji, neguje tradicija, vjera u Boga. Djeca uvijek od nekoga mogu dobiti smjernice. Jako je bitno imati otvoreno srce, a ne predrasude i kritike. Kod nas ne postoji problem, već samo situacija koja se može rješiti. Naša djeca, na koju god stranu da se okrenu, imaju nekoga sa kim mogu popričati, provesti vrijeme. Smatram da svako to ima, samo treba da pogleda oko sebe – tvrdi Branka.
Branka kaže da je, po njenom iskustvu, naše društvo puno predrasuda prema ljudima sa mnogo djece.
– Predrasude se posebno ispoljavaju prema višečlanim porodicama, koji žive na rubu egzistencije. Upravo njima se posebno divim, jer kada vam Bog da mogućnost da rodite djecu, to treba cijeniti. Naravno, postoje porodice koje ne mogu da imaju djecu i to treba razumjeti. Roditelji koji teško žive i na sve to imaju dosta djece, svakog trenutka se žrtvuju, bore, trpe i odriču, kako bi svako djete nahranili. Zar je moguće da smo postali takvi ljudi da to osuđujemo? Ako stvari pogledate sa aspekta tog djeteta – ono je dobilo mogućnost da se rodi, da živi, zdravo je. A to nije malo – ističe ova žena.
Dužnost da pomognu
Branka i Ilija su svjesni da sve porodice nemaju njihove mogućnosti, te osjećaju da je njihova dužnost da pomognu.
Jedan od načina je da pridruživanje “Pokretu za djecu 3+”, koji se bavi spajanjem privrednika i porodica sa troje i više djece, tako što privrednici daju razne popuste za višečlane porodice.
– Iz ličnog primjera znam koliko je svaka pomoć dragocjena. I sama koristim te popuste u raznim prodavnicama, jer djeca rastu i svake godine je potrebno obnoviti garderobu i obuću i to su, pored hrane i hemije, najveći troškovi jedne porodice – dodaje ova mama.
Kako su i sami razvili privatan posao, žele da se uključe i u drugu stranu ove priče.
– Moj muž i ja, kao privatnici i vlasnici maloprodajnih objekata “Novi Okov”, odlučili smo da se uskoro pridružimo ovoj akciji i u našim maloprodajama u Užicu, Kosjeriću, Zlatiboru, Zemunu, Surčinu, a uskoro i u Bubanj potoku, Borči i Čačku, gdje će roditelji moći da dobiju popust. Osjećam potrebu, kao majka, da podržim ovu ideju i maksimalno pomognem u njenom osvarenju, jer “Pokret 3+” se zalaže za pomoć kako mnogočlanim porodicama, tako i porastu nataliteta u našoj zemlji. Jako je bitno da mi, privatnici, pomognemo onima kojima je pomoć potrebna, a to su svakako porodice sa dosta djece i odvojimo dio svojih prihoda upravo njima, jer nečije malo, nekome je mnogo – ističe Branka Irkić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu