Fotografija naime prikazuje grupu mladih Njujorčana kako bezbrižno čavrljaju na suncu u parku u Bruklinu. Iza njih se vidi crni oblak dima koji se uzdiže nad Menhetnom, a sve se događa u trenutku najgoreg terorističkog napada u istoriji SAD u kojem je život izgubilo skoro tri hiljade ljudi.
Autor je odlučio da fotografiju neće objaviti 2001., ali je nije objavio ni u knjizi u kojoj su objavljene sve fotografije koje su snimili fotografi agencije Magnum Photos za koju je radio i Hepker, a koje su zabilježile užas terorističkog napada.
https://twitter.com/CINEBL0G/status/879416040920420356
Fotografija je službeno objavljena tek 2006. godine, na petu godišnjicu napada i od tada izaziva brojne komentare. Kolumnist Njujork tajmsa Frak Rič o toj je fotografiji napisao kako pokazuje koliko su Amerikanci propustili kako bi izvukli pouke iz ove tragedije, ali i propustili priliku da se promijene i reformišu kao narod.
Mladi ljudi na fotografiji nisu bezdušni, oni su samo Amerikanci – napisao je.
Drugim riječima, u zemlji u kojoj svi vjeruju u bolje sutra, mladi na fotografiji žive to bolje sutra, uprkos jezivoj sceni iza njihovih leđa koja je ostavila vječni ožiljak američkoj naciji.
Ali, tumačenje ove fotografije nije naišlo na razumijevanje.
Muškarac s desne strane fotografije Vater Sipser tvrdi da su on i njegova djevojka koja se sunča na zidiću bili u nekoj vrsti šoka, potpuno užasnuti s onim što im se događa iza leđa. Par se požalio da ih je Hepker slikao bez njihovog znanja i odobrenja i da je krivo prikazao njihova osjećanja i ponašanje.
Među stotinama fotografija koje su 11. septembra 2001. snimljene, ova se jedino izdvaja kao ‘umjetnička’, kao ironičan, distanciran prikaz događaja. Prema nekima, ova fotografija govori i nešto drugo – život ne prestaje bez obzira na terorizam, a ljudi na fotografiji jednostavno su živi, piše novinar Gardijana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu