Kriminalistički inspektor Danijel Bikić, krv je dao 59 puta. Darovati krv, kada nekome od toga zavisi život, veoma je human gest kojeg sam oduvijek imao na umu.
– Prvi put krv sam dao prije 22 godine, kada je prilikom intervencije, na radnom mjestu, ranjen moj kolega. Tada sam i saznao da imam rijetku A negativnu krvnu grupu. Zbog toga sam, mnogo puta davao krv na poziv, na molbu sugrađana kojim je život ugrožen – ispričao nam je Bikić.
Policijska uprava Gradiška, tri puta godišnje organizuje akcije davalaštva krvi a Bikić je redovan učesnik. Za njega je to stalna redovna praksa.
Glas o ovom dobrotvoru pročuo se u Gradiški i okolini. Zato ga uvažavaju, zahvaljuju i podstiču u ovoj humanoj misiji. Dešavalo se, kaže naš sagovornik, da je prilikom uviđaja za vrijeme saobraćajnih nezgoda, kada se medicinari bore za život povrijeđenih, žurio u transfuzijsku službu da krvlju pomogne teško povrijeđenim osobama.
-To su duple, višestruke uloge na kojima su moji sugrađani zahvalni. A to je za mene najvažnije. Kada mi neko, kome sam pomogao u kritičnim trenucima, stisne ruku i podsjeti na dramatičnu borbu za život, to je meni najveća nagrada – kazao je Bikić, stasiti inspektor dobrog zdravlja i još boljeg srca.
Porodična tradicija
Slavoljub Žujić, šef smjene u Policijskoj stanici Srbac, krv je prvi put dao 1995. godine. Njegova krvna grupa je B pozitivna. Do sada je to ponovio još 51 put. Krv dajem, kaže, da pomognem, da ohrabrim bolesnu osobu, meni poznate ili nepoznate, da prebrode nedaće, bolest, povredu ili drugi zdravstveni problem.
Žujić uvijek razmišlja o drugima, ne o sebi. Njemu krv nije trebala. Ali, to ga nije pokolebalo niti obeshrabrilo da gotovo tri decenije učestvuje u ovim dobrotvornim akcijama.
– Živim u Srpcu. To je mala sredina. Međusobno se poznajemo. Nas u Policijskoj stanici često zovu, mole za pomoć. Znaju da među nama ima više davalaca krvi. Višestruki davaoci još su Branislav Jevtić, Radislav Marković, Ilija Rakić, Velibor Brković, Petar Bosančić, Mladenko Ivanović a sa nama i dvije koleginice Milka Bosančić i Gorica Stojaković… – naveo je Žujić imena svojih kolega.
Oni ga slijede kao i ukućani. Važnost davalaštva shvatio je tokom rata, kada je njegov ujak teško ranjem i bila mu je neophodna krv.
– Tada smo počeli davati krv, i ja i moji članovi porodice. Osim toga, računajući i kolege, veoma smo aktivni na omasovljenju Kluba davalaca krvi pri Crvenom krstu. Ohrabrujemo i komšije, sve koje poznajemo, da postanu davaoci krvi – kazao je Slavoljub kojeg slijede njegovi sinovi Stefan i Luka, brat Boris koji je krv dao 30 puta, potom Zoran Žujić, brat od strica takođe sa 30 davanja ubilježenih u knjižici sa znakom Crvenog krsta.
Slavoljub je na davalaštvo krvi podstakao i fudbalere, članove FK „Nožičko“ koji su nedavno organizovano dali krv.
Prvi put dao krv u školi
Dejan Gvozden, kriminalistički inspektor je prekoračio prag od 50 davanja krvi. Njegova krvna grupa je A-negativna. Ukupno se na ovaj humani poziv odazvao 59 puta. Ovu praksu utemeljio je 2000. godine, u Školi unutrašnjih poslova u Banjaluci, kada je jednom od profesora zatrebala krv.
– Tada smo mi, učenici četvrtog razreda dali krv. Nisam vjerovao da ću postati redovan davalac. Praksa je pokazala drugačije, život me demantovao. Godinu kasnije, kada sam se zaposlio u Gradiški, krv je zatrebala kolegi, povrijeđenom tokom intervencije. Nisam bio u dilemi. Ponudio sam krv. Bilo je to drugi put – prisjetio se Gvozden, dobitnik više priznanja Crvenog krsta i Ministarstva unutrašnjih poslova.
Za njega, kao i ostale kolege, ipak je najveća nagrada spasen život.
– Na to ukazujem i sinu Damjanu koji je 11. oktobra napunio 18 godina i prvi put dao krv. To je za mene ponos i uspjeh, dokaz da sam ove vrijednosti prenio na sina. To me čini srećnim – iskazao je Gvozden zadovoljstvo zbog mogućnosti da duže od dvije decenije pomaže sugrađanima u nevolji.
Zahvalnost
Gvozdenov kolega Dragan Krneta, pripadnik iste službe u Policijskoj upravi Gradiška, ubilježio je istu brojku, 59 davanja.
– Takođe, kao i Gvozden imam A-negativnu krvnu grupu. U ratu sam prvi put dao krv. Dogodilo se to u okolini Broda, u Posavini. I da nije bilo tih okolnosti, vjerovatno bih postao davalac krvi. Moja majka je dugogodišnji davalac krvi. Za mene je to veliko, važno…To je moja emocija. Pamtim vapaj rodbine moga kolege. Bila je potrebna krv za bebu. Hitnoća, dramatična situacija. Putovao sam u Banjaluku da bih dao krv, iz vene u venu. To je sada odrasla djevojka, od dvadesetak godina. Kada god se sretnemo, sjetim se tog slučaja. Ona i njena rodbina su mi zahvalni na pomoći u teškom trenutku. To se ne zaboravlja – ispričao je Krneta.
Ova četvorica humanista kažu da je davalaštvo krvi cijenjeno kod naroda ali da bi društvena zajednica trebala imati više razumijevanja za davaoce, stimulisati davalaštvo i ukazivati na važnost pomoći drugima u nevolji.
U Policijskoj upravi Gradiška uvažavaju njihov gest i zato ih redovno pozivaju na svečanosti, predstavljaju i promovišu njihovu spremnost da drugima, u svakoj situaciji, ne pitajući za okolnosti niti kome je krv potrebna, izađu u susret.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu