Još ni u školu nije krenula, a njen radni dan je pun obaveza. Što sa terapeutima, što sa mamom, banjalučkom atletičarkom Tijanom Gligić Kosić, svaki dan vježba četiri do pet sati. Iz vrtića nikad ne izostaje, jer joj je druženje sa djecom zabavno, a tu su i mnogo manje zabavni pregledi, te povremeni tretmani u Zavodu “Zotović”.
Ponekad joj sve to dosadi, to je normalno, ali ipak ne odustaje. Zhavaljujući tome njen dosadašnji napredak je prevazišao i najoptimističnije prognoze – kaže mama.
Mala Nikolija priča “sto na sat”: o djeci, bakinom slušnom aparatu, Svetom Nikoli koji “nema šibu, nego samo poklone za djecu”, a povremeno, uz vragolast osmijeh, zadirkuje i svoje sagovornike.
Uvijek spremna za šalu, ova djevojčica je, od prvog dana života, bila primorana da se žestoko bori za sve ono što se kod većine druge djece podrazumijeva. Zajedno s bratom blizancem, Nemanjom, rođena je prije vremena. Prve dane bebice su provele u inkubatoru, uz intenzivan ljekarski nadzor, boreći se za život.
Mali Nemanja je taj period prebrodio bez ikakvih ozbiljnih posljedica, ali njegova sestrica nije bila te sreće. Zbog krvarenja u mozgu, cijeli život će je pratiti cerebralna paraliza.
Saznanje da imaju dete sa cerebralnom paralizom za njene roditelje je bio pravi šok, ali uhvatili su se u koštac sa tim.
– Neka djeca sa ovom dijagnozom cijeli život ostanu u krevetu s teškim posljedicama po mentalno zdravlje, dok druga mogu da idu u vrtić i završavaju škole i fakultete. Za našu Ninu prognoze su bile jako loše – kaže mama Tijana.
Ipak, porodicu to nije obeshrabrilo. Nikoliji su prilagodili sve, od ritma porodičnog života do uređenja kuće. Pored dnevne sobe uredili su posebnu prostoriju, koju zovu “kavez”, u koju je ulaz dozvoljen samo Nikoliji i njenoj mami. Dvije hrabre djevojke ovdje svakodnevno vježbaju.
– Sve je podređeno jednom cilju: da Nikoliju osposobimo da se samostalno kreće – kaže mama.
Uspjeh nije izostao. Djevojčica danas može da samostalno sjedi, služi se rukama, oslanja se na noge. Da bi stigli do konačnog cilja djevojčici je neophodna robotski asistirana rehabilitacija. Ova terapija je do sada bila deci iz Srpskedostupna samo u Hrvatskoj ili Sloveniji, gdje sat vježbanja košta od 100 do 160 evra.
Zahvaljući tradicionalnoj akciji pod pokroviteljstvom Kabineta predsjednika RS „S ljubavlju hrabrim srcima“, koja je ove godine posvećena djeci sa teškoćama u kretanju, “čarobni robot”, kako su ga već prozvali mališani, uskoro će stići u Zavod “Zotović” u Banjaluci.
Iako baš i ne voli vježbe, na pomen robota Nikolija se smješka. Dječja radoznalost je pravo čudo.
Vrtić kao najbolja terapija
Uz dugotrajne vježbe, za Nikolijin napredak je bilo presudno i uključivanje u društvo vršnjaka. Iako ni kod kuće nije usamljena, jer ima sestru Teodoru (7) i brata Nemanju (5), polazak u vrtić je na djevojčicu djelovao kao dodatna terapija, tvrdi mama.
Dodaje da u vrtiću “Luna” nikad nije imala problema, jer su je i drugari i tete prihvatili sa simpatijama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu