Kad su odrasli, opet su ih ispitali o tim iskustvima. Logično, različitim ljudima su sasvim različiti događaji najvažniji u životu, no, kako se ljudi, ipak, puno manje razlikuju nego što to misle, naučnici su na velikom uzorku pronašli i dosta sličnosti.
Analizom podataka dobijenih opisanim eksperimentima naučnici su zaključili da postoji osam važnih događaja koje djeca ne zaboravljaju i koji su za njih izrazito važni.
- Odlazak u vrtić ili u školu
Ovo je ubjedljivo najčešće sjećanje. Iskustva su različita iz vrtića se djeca obično sjećaju plača nakon što su predana na ‘milost i nemilost’ tetama, a iz prvog razreda osnovne uglavnom nose lijepa sjećanja: biranje odjeće, slaganje knjiga u torbu, razgovori sa mamom i tatom koji ih za ručice vode prvih dana škole…
Većini klinaca najljepše je sjećanje poljubac na rastanku te mame i tate koji mašu prije nego dijete uđe u školu.
- Prirodna okolina
Djeca među sobom dosta razgovaraju o kućama ili stanovima u kojima žive, o kućnim ljubimcima, školskim učionicama, parkovima… svemu što ih okružuje u svakodnevnom životu.
Zanimljivo, jasno se sjećaju stabla ili haustora gdje su se skrivali kad bi pala kiša. Prirodne nepogode – snijeg, oluja, prva tuča koju su doživjeli – djeca uz te događaje vežu intenzivne, ne uvijek ugodne emocije kojih se dugo i živo sjećaju.
- Skakanje, plivanje, penjanje
Djeca su u potpunosti usedsređena na sve što rade svojom voljom, pa tako i aktivna igra ima važno mjesto u dugotrajnim sjećanjima. Često su ta sjećanja najživlja kad je riječ o sportu – takmičenjima, treninzima, uspjesima i odustajanjima.
Psiholozi kažu da su ta sjećanja povezana sa zajedništvom, pripadnošću grupi, potrebom da vodimo ili budemo vođeni te da osjećamo da su drugi uz nas.
- Biti dobar u nečemu
Sjećanja na rane uspjehe, bez obzira je li riječ o pobjedi u gumi-gumiju između dvije zgrade ili na državnom takmičenju mladih muzičara, djeci dugo ostaju u pamćenju kao situacije u kojima su pokazala da su u nečemu bolja od prosjeka.
Zato svakom djetetu treba omogućiti da se osjeća kao pobjednik, odnosno roditelji mu trebaju pomoći da pronađe u čemu je jako dobro, pa bilo to i slaganje lego kockica.
- Ljudi koje volimo i koji nas vole
Svima su za zdrav razvoj važni prijateljstvo i bliski odnosi sa porodicom, ali zaista je zanimljivo i dirljivo slušati djecu koja govore o povezanosti sa dragim osobama – nisu mogli dočekati da škola završi da bi se družili, uživali su u ljetnim praznicima kod djeda i bake…
Tokom spomenutog istraživanja klinci nisu željeli crtati samo ljude koje vole, nego i one koji su njima bili posebno naklonjeni i čiji su ljubimci bili.
- Bebe i mala djeca
Gotovo svako dijete želi sačuvati uspomene na mlađu djecu i bebe (djecu komšije, rođaka, prijatelja svojih roditelja, kao i na mlađu braću i sestre).
Sjećaju se da su skupa jeli, koliko brzo su bebe rasle te, slično kao i roditelji, jasno pamte trenutke kad su ta djeca progovorila, naučila voziti bicikl i sl.
- Pripadnost zajednici
Pomalo neočekivano, tokom istraživanja klinci su puno govorili o pripadnosti zajednici, tj. kako grade odnose i postaju dio te zajednice. U ovu grupu spadaju dosta raznolika iskustva, odnosno ona iz vrtićke grupe, školskog razreda, sa profesorima i kaomšijama, sa putovanja…
- Nezaboravna mjesta
Mnoga djeca pamte i mjesta u kojima su bila, čak i mnoge detalje: zgrade u najvećem gradu koji su posjetila, kako su izgledale hotelske sobe i kreveti, gdje su ljudi ljubazni i nasmijani, a gdje ni ne primjećuju nikoga oko sebe…
Kako “blindirati” sjećanja
Razgovarajte sa djecom o različitim dešavanjima, o tome zašto se nešto dogodilo, često prelistavajte porodične albume i gledajte videozapise, zamolite ih da nacrtaju kako su se proveli na ljetovanju, neka naslikaju prvi dan škole… sve su to jednostavne aktivnosti koje djeca shvaćaju kao igru, a služe da zablindiraju sjećanja.
(Avaz)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu