On je ovu zemlju na sjeveru Evrope koja ga, po svojim prirodnim ljepotama podsjeća na rodni kraj, izabrao za mjesto življenja i stvaranja. Danilo često izlaže, organizuje slikarske skupove, inicira humanitarne akcije, drži časove slikanja i ikonopisa.
– Kada sam se 1991. godine otisnuo iz bivše Jugoslavije, kao čamcem na nemirnoj pučini tadašnje domovine i svijeta, htio sam prvo da upoznam mediteranske zemlje, njihovu kulturu i umjetnost. Preko Italije, Francuske, Španije i Maroka dospio sam u Norvešku, u želji da upoznam djela Edvarda Munka i skandinavske umjetnike – objašnjava Danilo Ivanović, član Udruženja likovnih umjetnika Norveške, okolnosti dolaska u ovu zemlju.
– Nigdje nije lako, posebno kada čovjek ode vani, gdje ne poznaje kulturu i jezik, a pri tom dodje sa zakašnjenjem, u srednjim životnim godinama. On je podređen u odnosu na umjetnike koji su tu rođeni, ali mene to nije obeshrabrilo – kaže Ivanović, koji nije očajavao nego slikao, priređivao izložbe u Songdalu, Balestrandu, Oslu…
Prvu likovnu koloniju, na brodu, organizovao je u Sogn og Fjordane, zajedno sa Lars Nešom, šefom kulture iz Leikangera. Učestvovalo je deset slikara iz Tanzanije, Francuske, Holandije, Švedske, Amerike, Engleske, Danske, Norveške i Jugoslavije.
– Posjetili smo sva značajna mjesta u tom fjordu, stvarali, inspirisani prirodom i dobrim ljudima – pohvalio nam se Ivanović jednom od brojnih, veoma zapaženih kolonija koje je prvih godina nakon dolaska, organizovao u Norveškoj.
Priredio je više samostalnih i zajedničkih izložbi, u ovoj zemlji te Irskoj i Americi… Jedna od njih je i izložba ikona u Oslu.
– Moja ikona Bogorodice s mladim Hristom bila je na plakatima i pozivnicama. Tim povodom nastala je knjiga „Teologija u bojama“, koju je napisao profesor filozofije Torsten Tolefsen sa Univerziteta u Oslu. Od tada širom Norveške, bar jednom godišnje izlažem ikone. Već 25. novembra imaću izložbu ikona u Oslu – najavio je ovaj poznati Fočak kojeg likovni kritičari smatraju najboljim ikonopiscem u Norveškoj.
Po dolasku u novu zemlju, kazao je za Srpskainfo, njegova duhovna i tradicionalna pripadnost srpskom narodu i kulturi pojačala je želju da se više posveti ikonopisu nego ranije. Susret sa ikonama doživio je u djetinjstvu posmatrajući porodičnu, slavsku ikonu Svetog Jovana Krstitelja.
– Kao dijete sam odlazio u crkvu u Foči, cjelivao ikone, zagledao se u detalje i divio im se. To je imalo presudnu ulogu u mom životnom opredjeljenju za slikarstvo. Na Likovnoj akademiji sam učio stare tehnike, među njima ikonopis, ali sam to stalno usavršavao – objašnjava za Srpskainfo poznati ikonopisac svoju vezu sa ikonama, kao duhovnim i nacionalnim bićem, formiranim u zavičaju.
Davne 1991. godine otišao je iz rodnog kraja.
– Trudio sam se uvijek da očuvam kontakte sa svojom generacijom, sa Fočacima i sa Fočom – objašnjava Danilo emocije prema ovom gradu na Drini i Ćehotini u Republici Srpskoj.
U rodnom mjestu on je inicirao više akcija na unapređenju kulturnog ambijenta, a organizovao je i humanitarne akcije za djecu, žrtve rata i prirodnih nepogoda u BiH. Među slikarskim motivima Danila Ivanovića važno mjesto ima njegov rodni grad o kojem govori sa mnogo nostalgije, želje da tu prenese bogata iskustva iz svijeta. Opsjednut je željom da obogati muzej „Stara Hercegovina“, u Foči.
– Pozvali smo umjetnike Foče, organizovali izložbu i aukciju slika pod nazivom „Umjetnici muzeju, muzej umjetnicima“. Ovim smo podstakli druge institucije u gradu da pomognu obnovu ove važne institucije. Zalažem se da u muzeju napravimo reprezentativnu galeriju, organizujemo likovnu koloniju, obezbijedimo atelje za desetak slikara iz Foče, renoviramo stari dio grada i pretvorimo ga u turističku atrakciju – objašnjava Ivanović svoje umjetničke vizije u rodnom gradu.
Foči nedostaju večeri klasične muzike, veliki pozorišni komadi, ozbiljne umjetničke izložbe, balet, pozorišne predstave za djecu, izložbe savremene umjetnosti, smatra Ivanović koji, na mapi kulture i umjetnosti, nastoji Foču približiti Evropi i svijetu. To je njegova opsesija.
– Kulturna dešavanja otvaraju vidike i inspiriše omladinu da se nadgradjuje. Kulturni centar smješten u bivšem Domu JNA je izvanredan prostor sa velikim mogućnostima, za formiranje pozorišta za odrasle i djecu, amfiteatra, velike kino sale, koncertne dvorane, galerije, čitaonice, kafea i restorana. Na tome sada radim i djelujem – objašnjava Danilo Ivanović suštinu svojih inicijativa, zalažući se takođe da da zapuštene hale bivše fabrike namještaja “Maglić” budu pretvorene u centar za umjetnost i umjetnike, ambijent za stvaraoce iz svih oblasti.
Ivanović je prije nekoliko godina u Foči izgradio kapiju sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata, podarivši ovom gradu jedinstven spomenik.
Filmske uloge
Danilo Ivanović je ostvario i više zapaženih glumačkih uloga. Sve je počelo njegovim angažmanom na izradi scenografije u pozorištu „TeaterE“.
– Dok sam radio u tom pozorištu, pozvali su me na audiciju za ulogu u Švedskoj TV seriji „Prijatelji i neprijatelji“ („Vennerog Fiender“). Ta uloga me je učinila poznatim, te sam dobio mnogo ponuda malih uloga za filmove i razne reklame – kazao je Ivanović koji živi u Frogneru, centralnom dijelu Osla..
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu