Ono što im je zajedničko jeste to da svaki dan u radnom odijelu, cipelama, ali i čizmama dolaze na kop i tako pošteno zarađuju svoju platu. Često promrzli i mokri, najbolji su primjer kako se s lopatom i gorostasnim mašinama radi na kopu, a o težini i bremenu ovog posla najbolje svjedoče oni koji se garavi i blatnjavi, nakon odrađene smjene, vraćaju kući živi i zdravi.
Kako izgleda radni dan u takvim okolnostima ispričao je Slobodan Zirojević koji više od pet godina radi u rudniku. Sada je na mjestu rukovaoca na rotornom bageru i ističe da je najteže zimi.
– Svi koji poznaju naše predjele znaju da se nalazimo na skoro 1.000 metara nadmorske visine pa samim tim u tom dijelu godine je najizazovnije raditi. Poznato je da mi radimo i za sve praznike, a tako će biti i za Prvi maj – rekao je Zirojević i dodao da rudari rade po dva dana prvu, drugu i noćnu smjenu, a zatim dva dana odmaraju.
Naglasio je da među rudarima ne manjka sloge, solidarnosti i dogovora.
– Rudarska solidarnost i požrtvovanje uvijek su bili prisutni i jedna je od simbolika u našoj branši. Tu smo jedni za druge, priskočimo u pomoć kolegama kad god zatreba. Tako nam je svima lakše jer mi smo zapravo jedna velika porodica – rekao je Zirojević.
Rudari koji su penziju zaradili na tom radnom mjestu najbolje znaju koliki je teret ovog posla. Jedan od njih je i Radivoje Vasiljević koji je 42 godine radio u rudniku na bageru.
– Nikad nije bilo lako. Više od četiri decenije sam radio u rudniku, a najteže mi je bilo iću u treću smjenu. Nikad nisam tražio nikakve olakšice, a od ovog posla školovao sam četvoro djece. Sada sam u penziji i odmorio sam se – rekao je Vasiljević.
Dodaje da je nekada posao u rudniku bio još teži, a sada ga donekle olakšava moderna mehanizacija.
Vršilac dužnosti direktora RiTE “Gacko” Maksim Skoko naglasio je da rudari praznuju Svetu Varvavu, kao zaštitnika rudarstva, a da će za Prvi maj raditi, kao i svaki drugi dan u godini. Kada je riječ o uslovima rada u rudniku oni su, ističe Skoko, uvijek bili teški i složeni.
– Rudarski posao je hljeb sa sedam kora, bilo da se radi o podzemnom ili površinskom kopu. Radnici su ljeti suočeni s velikim vrućinama i prašinom, a zimi su na kopu i kada je debeli minus. Bez obzira na sve to, moramo se pohvaliti činjenicom da su rudari jedni od najsavjesnijih radnika u sistemu “Elektroprivrede” – rekao je Skoko.
Dodao je da termoelektrana dnevno sagori osam hiljada tona uglja, a da bi to obezbijedili treba da se iskopa 25.000 kubika jalovine.
– Za jednodnevni rad termoelektrane rudari trebaju da iskopaju 830.000 tona čvrste materije. Kada pričamo o tonama, nosivost jednog manjeg kamiona je sedam-osam tona, a jedno domaćinstvo, ako se grije isključivo na ugalj, ne potroši više od pet do šest tona – rekao je Skoko, pokušavajući da približi o kojim količinama je riječ.
Da je najteže zaraditi rudarski hljeb svjedoči i predsjednik Sindikalne organizacije RiTE “Gacko” Željko Tepavčević. Kaže da rudari ne znaju za praznike, jer rade konstantno i to u teškim uslovima.
– Položaj rudara iz godine u godinu je sve teži. Potrebno je popraviti status rudara tako da sve relevantne institucije povedu računa o njima. Stvaraju nam dodatnu vrijednost jer radom, trudom i zalaganjem grade i državu – kazao je Tepavčević.
Naglašava da su radnici u rudnicima svakodnevno izloženi opasnostima.
– Njihov rad i zalaganje nisu dovoljno plaćeni. To su ekstremno teški uslovi za rad, a ko ne provede nekoliko godina u rudniku ne može sagledati situaciju u kojoj se nalaze. Veliki broj tih radnika obolijeva upravo zbog otežanih uslova rada – rekao je Tepavčević.
Najveći teret podnesu oni koji rade na trakama, bagerima, ali i u kamionima.
– Uporedo s tim, jednako teški su i poslovi onih koji održavaju kompletnu mehanizaciju, sisteme, rotorne bagere, zračne transportere i odlagače. Ljudi su konstantno u smjenskom ciklusu šest dana, a dva dana nisu dovoljna da se odmore za nove radne uspjehe – naglasio je Tepavčević, piše Glas Srpske.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu