Ljudi velikog srca, koji već godinama organizuju razne humanitarne akcije za pomoć onima kojima je to potrebno su Aleksandra Mušić i Milan Savanović iz Banjaluke.
Svako od njih, ponaosob, kroz humanitarne akcije želi da pomogne ljudima, kako bi živJeli bolje.
Aleksandra Mušić predsjednica je humanitarne organizacije “Budimo ljudi”, koja je osnovana 2014. godine za vrijeme velikih poplava koje su pogodile narod BiH.
Aleksandra je tada nesebično pomagala ljudima iz ugroženih područja i lično nosila potrebnu humanitanu pomoć.
– Prije toga sam učestvovala kao volonter u mnogim organizacijama i akcijama. Moji roditelji su svojim primjerom utkali u mene još od djetinjstva da je potrebno pomoći ljudima u nevolji. Zahvalna sam im na tome – kaže Aleksandra za Srpskainfo.
Organizaciju “Budimo ljudi” ne finansira nijedna institucija u BiH.
Djeluju isključivo zahvaljujući sredstvima koje obezbjede građani u zemlji ili inostranstvu.
– Da nema dobrih ljudi, ništa od ovog ne bi bilo. Narod pomaže narodu i to je činjenica – ističe Aleksandra.
Njen sugrađanina Milan Savanović više od deset godina organizuje, takođe, akcije različitog humanitarnog karaktera.
Završio je Poljoprivredni fakultet i trenutno radi kao veterinarski tehničar. Za pomoć ljudima uvijek nađe vremena.
– Odrastao sam na Kočićevom Vijencu, pored doma Rada Vranješević, slušao sudbinu te ostavljene djece, odrastao uz njih, tu je bio glavni okidač da pomognem kome god mogu – priča Milan za Srpskainfo.
U posljednjoj akciji koju je pokrenuo uspio je da uz pomoć dobrih ljudi za samo šest dana prikupi 10.000 maraka za Bojana Livopoljca iz Gradiške, što mu je omogućilo kupovinu proteza za obe noge, bez kojih je ostao u saobraćajnoj nesreći.
– Svaka humanitarna akcija kada se završi, da nam neki podstrek za dalje i uvijek se pojave neki novi ljudi koji žele da se uključe i da pomognu – ističe Milan.
Humanitarne akcije se odnose uglavnom na prikupljanja novca za liječenje bolesne djece kroz razne aktivnosti, manifestacije, utakmice, koncerte.
Neke od tih akcija, koje je pokrenula HO “Budimo ljudi”, su donacija aspiratora za dečaka iz Banjaluke, kupovina kompletnog školskog pribora za dvadesetoro djece iz Maglaja, nabavka memorijskog madraca za dijete oboljelo od cerebralne paralize iz Doboja, pomoć porodici Andrić iz Bijeljine, posredovanje sa njemačkim donatorima pri kupovini namještaja najugroženijim porodicama u Doboju, nabavka kamp kućice za smještaj četvoročlane porodice iz Banjaluke.
Bilo je, naravno, i velikih akcija poput akcije Školsko srce i Novogodišnje srce, što je ujedno i tradicionalna akcija koju ova organizacija sprovodi svake godine.
– Svaka završena akcija mi predstavlja neku novu školu, novu snagu daje i svakom završenom akcijom dobijamo nove ljude koji žele da se uključe u realizaciju – ističe Aleksandra.
Upravo gore pomenuta akcija je u toku. Prikupljanje slatkiša, paketića, igračka za socijalno ugrožene, djecu iz Sigurne kuće, djecu koja se budu liječila u trenutku podjele paketića na Pedijatriji UKC RS.
– Najosjetljivija kategorija su djeca. Međutim, kroz humanitarni rad se susrećemo s mnogim teškim situacijama i sudbinama – priča Aleksandra.
Aleksandra se trudi ostvariti osnovne ciljeve – prikupljanje i pružanje pomoći bolesnima, osobama sa invaliditetom, socijalno ugroženima, licima pogođenim poplavama i drugim prirodnim nesrećama.
Na nadležne apeluje da smanje javnu potrošnju i povedu računa o socijalnim problemima građana.
– Moja najveća sreća je da pomognem nekome kome je pomoć potrebna. Ne tražim ništa zauzvrat. Kao predsjednik HO, ja radim kao volonter, sve vrijeme. Volim svoj narod i želim da živi bolje – zaključuje Aleksandra.
U toku ove godine učestvovala je u velikom broju akcija kao što su obezbjeđena sredstva za odlazak na operaciju oba kuka Marijani Pećanac u Beogradu, zatim akcija za izgradnju kuće osmočlanoj porodici Đurić iz Čelinca, kao i donirani veliki broj paketa hrane i garderobe višečlanim porodicama, te nedavno nabavljena drva za porodicu Kovačević.
– Nažalost, našem narodu su najneophodnija osovna sredstva za život, hrana, ljekovi, higijena, ogrjev i slično- dodaje Milan.
No, kada uspije da bar nekome pomogne i vrati osmijeh na lice – upravo to ga pokreće.
– Oduvijek sam imao potrebu da nekoga usrećim, da taj neko osjeti da nije sam, da nije gladan i da ima ono osnovno – kaže Milan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu