Dalila je magistrica saobraćaja i komunikacija, zaposlena u Opštini Kakanj, Aldijana radi za Misiju OSCE-a u BiH i diplomirala je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a Admira je ambiciozna studentkinja psihologije. Ove mlade žene pored mnogih drugih stvari povezuje i njihov nacionalni identitet. Sve tri su Romkinje.
Sve tri smatraju da mladima u BiH nedostaje smjelosti i hrabrosti da prate svoje snove, izađu iz „zadatog kruga“ i da iskoriste sve mogućnosti, da se uključe, volontiraju, prihvate odgovornost, pokrenu sebe i zajednicu. Sve tri se slažu da za uspjeh nije dovoljna prilika, ali je jako bitno imati je. Njih tri su dobile priliku i iskoristile su je maksimalno.
Obrazovanje, energija, upornost
Izbjegle su zamke višestruke diskriminacije, ali nažalost, mnoge njihove vršnjakinje i sunarodnice nisu. Mnoge trpe zbog samo zato što su Romkinje i žene, posebno one koje su ekonomski potpuno zavisne od svojih roditelja, a kasnije muževa.
Dalila kaže da su joj fakultetska diploma i magistarsko zvanje otvorili vrata boljeg života i učinili da se osjeća ravnopravnom i prihvaćenom.
Uvijek sam se uklapala u društvo ne ističući svoju nacionalnost – kaže Dalila.
I Aldijana kaže da obrazovanje ključ napretka i samopouzdanja, ali da treba imati i energiju i borbenost.
– Kada se istinski zalažete i borite za neke stvari, ljudi će vas više cijeniti – smatra Aldijana.
Podrška roditelja presudna
Admira kaže da je pored volje, istrajnosti i pružene prilike, potrebna i velika podrška roditelja
– Zahvaljujući mojim roditeljima, završila sam Srednju medicinsku školu, i zatim upisala Fakultet za poslovnu psihologiju – govori Admira.
Sve ovo, pomoglo joj je da da postane članica Komisije za ravnopravnost polova pri Gradskom vijeću Tuzle, povjerenica Mjesne zajednice Mosnik, predsjednica Udruženja “Euro Rom“ i dopisnica romskog portala Udar.
Admira misli da se romskoj ženi daje premalo prilike da utiče na razvoj porodice, ali vjeruje da će se to promijeniti, jer se sve veći broj romskih djevojčica obrazuje, a obrazovane djevojke će se izboriti za svoja prava, i u porodici i u društvu.
Feministkinja: Otkud mržnja i „ciganluk“
Aldijana, kao jedna deklarisana feministkinja u ovom simpatičnom društvu, kaže da, bez obzira na to koliko su obrazovane i sposobne, žene Romkinje se moraju dodatno truditi da dokažu da im ništa nije „poklonjeno“ samo zato što su Romkinje.
– Na sve poslovima koje sam radila, uvijek bila primljena na osnovu mojih kvalifikacija. Ubrzo, moj trud i kvalitet rada su bili prepoznati, tako da su mi neki od suradnika i priznali da nisu vjerovali da ću biti u stanju obaviti posao – kaže Aldijana. Smatra da u BiH nije iskorijenjena mržnja prema Romima, ali da je ona latentna.
– Većina stanovništva ne poznaje Rome i ta mržnja proističe iz neznanja i straha od drugačijeg – kaže ona.
Dalila podsjeća da se u BiH se još uvijek aktuelna riječ „ciganluk“ i uvjerenje da su Romi neradnici, ali da i za to ima lijeka.
– Kad bi svako od nas očitao lekciju u svojoj lokalnoj zajednici, tako što će prvenstveno biti pošten, odgojen, obrazovan, a zatim i uspješan u tome što radi, ne bi bilo toliko predrasuda i stereotipa – kaže Dalila, koja je do magistarske diplome došla zahvaljujući upornosti, istrajnosti i snalažljivosti.
– Takva bih bila i da sam izabrala neki zanat: ne bih odustala dok ne postanem odlična frizerka ili trgovkinja. Uvijek sam imala razvijenu strategiju kako doći do cilja – govori ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu