Bilo mi je teško čak i da biram brojeve na mobilnom telefonu, da pretražujem memoriju, nađem brojeve, pozovem porodicu, prijatelje, da im objasnim kako stoje stvari. Plakao sam i preklinjao ljekare i sestre da ne dozvole da umrem – kaže Daren, opisujući trenutak kada je odlučeno da bude premješten na Odjeljenje za intenzivnu njegu, jer je bio životno ugrožen, i kada su mu ljekari dali petnaest minuta da se pozdravi sa svojim najmilijima.
– Morao sam da objasnim Endželi, roditeljima, braći, sestri, rodbini i prijateljima da je ovo možda naš posljednji razgovor. Volim ih, bilo je veoma emocionalno i uznemirujuće. Samo sam sjedio i plakao – kaže za Skaj njuz Daren, kome se sreća osmjehnula.
Njegova supruga Endžela kaže da su ona i njihove tri kćerke tinejdžerskog uzrasta bile šokirene viješću.
– Srušila sam se na pod, nisam mogla da funkcionišem. Čim sam odložila telefon poslije razgovora s njim, ponovo sam ga pozvala. Mislila sam da moram neprekidno da pričam s njim prije nego što ga premjeste – kaže ona.
Četrdesetosmogodišnji Daren nakon toga je uveden u vještačku komu i priključen na aparat za disanje u Bolnici “Nju Kros”, u Vulverhemptonu. Imao je temperaturu preko 40 stepeni Celzijusa i osjećaj kao da ga neko “davi”. Kada se inficirao virusom 11. marta, nije bolovao od drugih bolesti.
Ljude koji su brinuli o njemu u bolnici naziva “anđelima”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu