Zanimljivo je da njegova težina nije posljedica brze hrane, a njegovi roditelji nisu ni znali šta je gojaznost. Mohamad je rođen sa normalnom težinom, ali već u prvim mesecima života počeo je rapidno da dobija na kilaži.
Imao je 3,6 kilograma na rođenju. Nikada nije prestao da raste. Pio je dva litra mlijeka dnevno kada je imao dvije godine. Činilo nam se da mu stomak nikada nije pun. Uvijek je plakao tražeći još hrane. Bilo mi je jako teško da ga nosim i nisam mogla sama da mu mijenjam pelene – kaže njegova mama Zarina. Tokom prvih šest meseci, stigao je do neverovatne brojke od 21 kilogram, ali njegovi roditelji nisu mislili da je njihov sin gojazan, jer – nisu ni znali šta je to.
– Nikada nismo ni čuli za gojaznost. Kada je bio mali, bio je divno punačak i bili smo ponosni na njega. Do šeste godine života, imao je više od 90 kilograma i jeo je za jedan obrok hranu koja bi mogla da nahrani četvoro odraslih ljudi – kaže mama i dodaje da su Mohamadu morali da naprave poseban krevet. Za jedan obrok lako bi pojeo četiri tanjira pirinča ili 10 čapata (pakistanski hljeb) sa pilećim karijem.
– Njegova glad nikada nije bila zadovoljena. Šta god da sam kuvala, pola bi pojeo on sam, a drugu polovinu nas petoro – kaže Zarina. Kako se sve više i više gojio, tako su i roditelji počeli da ga vode kod različitih doktora, probao je dijete, ali ništa nije pomagalo. Mama kaže da nikada nisu gubili nadu da će pronaći medicinsku pomoć i to se na kraju i dogodilo.
Najpoznatiji barijatrijski hirurg u Pakistanu dr Maz ul Hasan preuzeo je njegov slučaj. Kako kaže doktor, kada je Mohamad došao na prvi pregled nije mogao da napravi tri uzastopna koraka.
Ipak, odobrena mu je operacija smanjenja želuca na koju je otišao prije nekoliko dana. Njegovi roditelji su uvjereni da će ova intervencija pomoći njihovom sinu da počne da živi normalan život.
(Blic žena)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu