Strategija koju su u Komitetu za spoljne poslove ametičkog Predstavničkog doma, predstavili kongresmen Eliot Engel, bivša američka državna sekretarka Medlin Olbrajt, profesor na Univerzitetu „Džon Hopkins“ Danijel Server i ostali učesnici, podigla je prašinu u regionu.
Prema dijelovima plana koji su procurili u javnost, zagovara se sankcionisanje onih koji zagovaraju nezavisnost Republike Srpske, naglašava se potreba jačanja BiH, te temeljna izmjena Ustava BiH odnosno Dejtonskog sporazuma.
Dok su za Milorada Dodika takve riječi „državni udar“ u najavi i „tornado“ protiv Republike Srpske, bošnjački političari u riječima iz Vašingtona čuju samo „prijatelje BiH“.
Politički analitičar iz Zagreba Žarko Puhovski smatra da „na sreću“ naše područje neće biti u centru pažnje SAD, već da se mogu očekivati samo sporadične intervencije.
– Kada kažem na sreću, to je zato što bismo bili u središtu američke pažnje samo kada se događaju neke ružne stvari. Istina, biće više pažnje nego u vrijeme Trampove administracije, koja se više bavila Kinom, Bliskim Istokom kao temama, i Rusijom, u prijateljskom smislu. Dakle, intrevencije će biti sporadične, po mom sudu, neće biti vezane za to što govore tzv. eksperti jer se oni smatraju ljudima koji su svoje već odigrali. Ne vjerujem da će to uticati na Bajdenovu politiku – kaže Puhovski za Srpskainfo.
Procjenjuje da će spoljna politika novog predsjednika na Balkanu više biti po principu „drži vodu dok majstori odu“.
– Dakle, smirivanje situacije i izbjegavanje bilo kakvih radikalnih promjena. To je za BiH jako loše. Verujem da postoji samo jedna šansa za BiH, a to je da SAD okupe vodeće političare iz svih nacionalnih sredina i natjeraju ih da ispregovaraju novi dogovor, uz obećanje da će predsjednik doći na potpisivanje. Međutim, to nije moguće, takvog interesa nema i bez toga se bojim da BiH ostaje u jako lošoj poziciji u kojoj je sada – zaključuje Puhovski.
Direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada Aleksanda Popov smatra da je u ovom trenutku izvjesno samo da će Bajden napraviti diskontinuitet u odnosu na Trampa, u smislu da će sa Evropom dogovarati sinhronizovano djelovanje prema Balkanu.
Kaže da je tu odlazeći američki predsjednik pokušavao da radi sam, kao u slučaju potpisivanja sporazuma Beograda i Prištine, pokušavajući sebi pred izbore da upiše neki poen, ali sve to nije naišlo ni na kakvu reakciju u SAD.
Popov predstavljanje strategije u Kongresu smatra samo pokušajem da se nova administracija usmjeri prema našem prostoru, ali to ne mora obavezno da znači da će sve ono što su preporučili da bude i dio američke politike.
Međutim, u slučaju da ipak bude, postavlja se pitanje da li treba da očekujemo diplomatiju, posredovanje, ili oštriji pristup, nalik nametanju, kao što smo imali devedesetih?
– Jedna je konfiguracija međunarodne scene bila je devedesetih, a druga je sada. Tada nismo imali, na primjer, iskakanje Rusije, kada je bilo riječ o Dejtonskom sporazumu. Sada je glas Rusije drugačiji, čuje se i u Upravnom odboru Savjeta za primjenu mira (PIK). Ali, EU i SAD ovde mogu da podijele uloge, da EU iga na svoj način, u rukavicama, a da Amerika koristi malo tvrđu moć – kaže Popov za Srpskainfo.
Ipak, on je ubijeđen da će eventualno takva američka spoljna politika sačekati neko vrijeme, jer prvo treba vidjeti tranziciju vlasti u SAD, a potom Bajden mora da sredi odnose unutar zemlje koji su narušeni za vrijeme bivše vlasti.
Kako kaže Popov, i kada se Bajden konačno posveti spoljnoj politici, za očekivati je da mu prioritet bude povratak SAD u neke međunarodne sporauzume, poput onog klimatskog, pa tek nakon toga neki konkretniji potezi, usaglašeni sa EU u okviru evroatlanskog partnerstva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu