Imam dva sina i kćerku. Brak mi nikada nije bio skladan, naprotiv, za mene je to bio pakao. Godinama sam trpjela nasilje i zlostavljanje, i konačno, 1998. godine, pokrenula sam razvod, – priča Tanja u ispovijesti.
Taj period života bio je izuzetno težak za nju i djecu – bili su podstanari, ona je jedva nalazila posao, a finansijske poteškoće su ih pratile na svakom koraku.
Ipak, uprkos svim nedaćama, uspjeli su da prebrode najteže trenutke. Djeca su se školovala, a nasljeđem su uspjeli da dobiju krov nad glavom. Кada su došle godine njihovih vjenčanja, činilo se da napokon mogu uživati u onome što su toliko dugo gradili. Ali tada su se stvari neočekivano promijenile.
Moj stariji sin, koji je uvijek bio privržen porodici, nakon što se oženio, potpuno se distancirao. Par godina nakon vjenčanja, samo mi je poslao poruku: ‘Briši moj broj’. Bez objašnjenja, bez odgovora na moje pitanje: ‘Zašto, sine?’. Bila sam u šoku, ali kako je sreća moje djece meni uvijek na prvom mjestu, rekla sam sebi – ako će ga to na bilo koji način usrećiti, neka bude tako – priča Tanja o bolnom trenutku kada je izgubila kontakt sa svojim najstarijim djetetom.
No, to nije bio kraj njenih problema. Njeno drugo dijete, mlađi sin, takođe je naišao na poteškoće u životu. Nakon razvoda, odlučio je da kupi mali stan i zatražio je finansijsku pomoć od majke.
Nije želio da bude podstanar, pa sam mu pomogla koliko sam mogla, ali im nije bilo dovoljno. Sve što sam godinama štedjela i odvajala za starost, dala sam njima. Ostalo mi je jedva 100 evra, ali nikada u životu nisam bila sretnija. Vjerujem u Boga, zahvalila sam mu što sam mogla da pomognem svom djetetu, i vjerovala da će se Bog pobrinuti za mene na neki način koji samo On zna – sjeća se Tanja.
Međutim, ubrzo nakon što se uselio u svoj novi stan, mlađi sin ju je pozvao da ga posjeti. Posjeta se završila neprijatno, jer je nakon jedne njene primjedbe, sin potpuno prekinuo kontakt s njom, zabranivši joj dolazak u njegov dom.
Naposljetku, došlo je do problema i sa kćerkom. Ona je bila emotivno iscrpljena činjenicom da njena braća više ne razgovaraju sa majkom, i, iako joj je to teško padalo, odlučila je da se solidariše s njima i prekine kontakt sa Tanjom.
Danas, Tanja živi sama, sa skromnom penzijom i teškom svakodnevicom. I pored svega, ponosno kaže: “Nikada im ne bih tražila ni dinar. Radije ću umrijeti od gladi u hladnoj kući, nego tražiti nešto od njih. Svaki dan se molim da im bude lakši i ljepši život i da ih dragi Bog čuva.”
Tanjina priča je primjer boli jedne majke koja je, i pored svih životnih bitaka i odricanja, ostala sama, stara i suočena s tišinom koja je nekada bila ispunjena smijehom njene djece, piše Moje vrijeme.