Istina, i oni su nas ovih dana kupili svojom solidarnošću, odricanjam od plate, paketima pomoći i sličnim gestovima. Kažu to je najviše što u ovom trenutku mogu da urade, ali ja ipak mislim da je to najmanje što su mogli. Zašto?
Zato što će naši političari sve uraditi samo da ne rade. Zato što njihova solidarnost da dva mjeseca žive od oko 2.000 KM plate i nije za utjehu građanima. Zato što njihov posao nije da se odriču plate, nego da je zasluže.
Da se razumijemo, potez da dio primanja daju onima kojima više treba jeste za pohvalu, ali, da se vratimo na početak i vidimo čime su tu platu zaslužili. Parlamenta BiH u ovom mandatu nema nigdje. Zakoni na čekanju, blokade na djelu, a poslanici u 2020. godini raspravljaju o izvještajima iz 2017.
Ni Savjeta ministara nema nigde. Ućutali su se naglo. Bitno je bilo sjesti u fotelje, tako da više čak nije problem slikati sa zastavom BiH, samo je izgleda opet problem raditi.
Dok hiljade građana radi i ne zna da li će uopšte dobiti platu, a mnogo njih ne radi i zna da neće dobiti platu, političari ponovo ne rade, ali znaju da će platu dobiti.
Nije sve ni do njih kao pojedinca, već do zakona koji im sve to omogućavaju, do države čija vlast ne služi ničemu i institucija čiji rad blokira ko kada hoće.
Ipak, svaka čast izuzecima, ljudima koji se trude da opravdaju platu i glasove, budu na usluzi narodu i na ovaj ili onaj način obavljaju svoje dužnosti. Jasno je da ne treba generalizovati ništa, pa tako i političare u Bosni i Hercegovini.
Problem je što zakon ne smije da računa da li je neko dobar ili loš čovjek i dopusti funkcionerima da biraju da li će da rade ili ne; da li će da se odreknu plate ili ne.
Realno, da su oni sve ove godine radili svoj posao kako treba, ili da su novčano bili kažnjavani kada ga nisu radili, bilo bi dovoljno novca da se ublaži kriza, bez da se iko odriče plate ili traži od građana da i oni rade isto.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu