Danica Ružić je prošle godine operisana i prolazila je kroz pravi pakao dok nije uspjela da stane na noge.
Preživjela je pakao i samo želi da niko ne doživi isto.
– Svoj ožiljak neću kriti, istetoviraću ga i biće mi samo lijepo sjećanje koliko sam jaka i koliko zapravo mogu. Neću ovdje stati, želim da se borim za svoju pravdu, ne želim da uništi još neko dijete. Preživjela sam pakao i ne želim nikome na svijetu da doživi ovo. Ako ništa, sada sam vidjela ko su pravi prijatelji i šta je porodica. Vidimo se uskoro u izlasku drugari, vraćam se jača nego ikad, samo sa malo drugačijom nogom – poručila je Danica na „Tiktoku“.
Iako je tek zakoračila u punoljetstvo, Danica je poručila:
– Niste ni svjesni kakav je osjećaj kada vam se bore za život, a do skoro si trčao za loptom i trenirao. Niste ni svjesni kakav je osjećaj vidjeti mamu kako dolazi kod vas svaki dan i plače jer joj dijete umire, to dijete sam bila ja. Imala sam smješnu operaciju meniskusa koja je prerasla u borbu za život.
U ispovesti za „Blic“ kaže da se profesionalno bavila odbojkom, igrala je u Obrenovcu i bila je u reprezentaciji Srbije sve dok nije povrijedila meniskus na utakmici.
– Doktor mi je odmah rekao da mi je pukao meniskus i da mora operacija. Raspitali smo se za njega i rečeno nam je da je operisao sve sportiste, čak predaje na fakultetu u Novom Sadu i ja sam otišla u oktobru prošle godine na operaciju. Zašili su mi meniskus, vratila sam se poslije pet dana kući i dobila sam temperaturu. To veče sam se odmah javila i rekli su mi da popijem antibiotike i brufen, i da dođem sutradan. Otišla sam, izvadili su punktat i profesor je počeo da viče na mene kako izmišljam i da je operacija normalno prošla, i poslao je punktat na analizu. Sljedeći dan sam imala 39 temperaturu, zvala sam ga i rekao je da stavljam obloge, alkohol i da hladim ranu – priča Danica za „Blic“.
Imala je i dalje konce, ponovo je otišla u Novi Sad, i ponovo su joj punktirali nogu, a prema njenim riječima, pred njom su se posvađali, jer je ortoped želio da joj stavi dren, a profesor je tvrdio da nije još uvijek spremna za dren.
Dobila zlatni stafilokok
– I ponovo sam izvadila punktat, kako je profesor rekao, i treći dan na putu ka Novom Sadu mi je stigao izvještaj da imam zlatni stafilokok, bakteriju koju stvara gas koji bi mi pojeo organe. U bolnici su mi stavili i podigli su nogu zbog čega je sva tečnost išla ka kuku, u svaki mišić je ušla i zahvatila mi je prepone. Taj dan su se hvatali za glavu, dolazili su stalno do mene, ali ništa nisu preduzeli. Noga mi je jako narasla i pitala sam ih zbog čega je tako, a oni su smatrali da je to normalan pritisak od drena i da treba da masiram. Masirala sam i umirala od bolova – prisjeća se najbolnijih trenutaka Danica.
Dodaje da su je tog dana tek uveče poslali na ultrazvuk gdje joj je doktorka rekla da „ovdje ništa nije u redu“.
U tom momentu je pomislila da sve okonča, isključi sve terapije, jer, kako kaže, od kada je došla u Novi Sad sve je išlo na gore.
Bakterija je sve zahvatila, dobila je sepsu
Pošto se radilo o privatnoj klinici, odatle su je poslali u drugu zdravstvenu ustanovu da uradi CT.
– Vozili su me u privatnom automobilu, a ja sam u tom momentu već imala sepsu, što oni nisu ni znali. Rečeno mi je da mi je bakterija sve zahvatila i da moraju ponovo da me otvore. Ponovo sam se vratila u bolnicu. Ortoped mi je pokazao koliko će da me otvore, rekao je da sam mnogo lijepa djevojka, da će da mi nađe dečka, da to nije problem, da je već operisao sto puta i da će sa mnom biti sve u redu. U tom momentu su mi roditelji bili u Bogatiću, zvali su ih i rekli da moraju da me otvore. Doktor je izjavio da mora da me otvori bez njihove dozvole, a ja sam tada bila maloljetna, i da bi to uradio kao za svoje dijete da ne bih umrla, jer je pitanje da li ću preživjeti. Poslije operacije sam se jedva probudila. Došao je do mojih roditelja, rekao im je da je operacija uspjela, da sam se probudila, ali da nisam u svjesnom stanju i da sam u rukama boga. To je šokiralo moje roditelje, jer su pričali sa mnom prije oko četiri sata i nisu očekivali da ću se boriti za život – kaže Danica.
Imala je užasne bolove
Od toga trenutka je 17 dana bila uvođena u totalnu anesteziju, stavili su je u hiperbaričnu komoru, kaže da privatnik nije znao da je korist i da je imala temperaturu, bilo joj je sve gore i gore. Tijelo joj nije reagovalo na antibiotike i hiperbaričnu komoru. Dešavalo se da jedan dan živne i bude bolje, a već sutradan ponovo bude jako loše.
Majka joj je dolazila u posetu, donosila joj je hranu, a ona ništa nije mogla da jede zbog velikog broja anestezija. Danica kaže da je primila morfijum i trodone, a za to nisu znali ni ona ni njeni roditelji, i sjeća se da je vrištala od bolova svaki put kada bi se probudila.
– Mislila sam da me samo previjaju, a on mi je isjekao nogu do kuka sa obje strane, i sa unutrašnje i spoljašnje. Pitala sam se zašto me toliko to boli ako me samo previja. Kljukao me je lijekovima i pola stvari se nisam sjećala. Zvao je zatim doktore sa VMA, nedjelju dana prije nego što su me prevezli. Rekli su mu da me odmah dovede, međutim, on je čekao još sedam dana. Cijela krv mi je zatim mijenjana. Nisam ni znala da imam sepsu – priča Danica.
Preuzeo je doktor sa VMA i spasio i život i nogu
Konzilijum ljekara na VMA je donio odluku da joj se amputira noga jer „nije inače bilo šanse da preživi“. Svi su se složili, osim jednog plastičnog hirurga, prof. dr Nenada Stepića, koji je pitao: Ako joj odsječemo nogu, da li će ostati živa? Odlučio je lično da pokuša da joj se sačuva i život i noga.
– Preuzeo me je, stavio me je u hiperbaričnu komoru, dao mi je antibiotike na koje sam dobro odreagovala. Poslije oko dvije nedjelje na VMA imala sam tešku operaciju pošto mi je doktor u Novom Sadu kost i mišiće odvojio i kost je počela da truli. Na VMA su to sastavili. Mama je čekala osam sati da bude sve gotovo, ali na kraju sam uspjela da sve preživim. Ponovo sam išla u hiperbaričnu komoru, fizioterapeut je radio sa mnom iz kreveta, počela sam po malo da pomjeram skočni zglob, pomjerala sam i stopalo, ali koleno i dalje nisam mogla da savijem. Na kraju su uzeli moju kožu sa lijeve noge i dok su me vodili u operacionu salu čula se pjesma sa radija i ja sam morala da zapjevam : „Za Ljiljanu“. Koža se dobro primila i tada sam počela da se oporavljam – kaže mlada djevojka iz Bogatića koja se trenutno nalazi u Igalu na rehabilitaciji.
Zbog molitve prohodala i ponovo osamostalila
Iz bolnice je izašla u decembru prošle godine sa deset kilograma manje. Kada je stigla kući nije mogla da šeta niti samostalno da brine o sebi, bukvalno bez roditelja nije mogla ništa da uradi.
– Jako sam htjela da idem u crkvu, a u selu gdje je crkva ima pet stepenika. Zamolila sam fizioterapeuta da me nauči da šetam na štakama da bih se popela uz tih pet stepenika i da se molim u crkvi. Naučio me je, ali poslije nekog vremena htela sam na drugi sprat crkve do kog je potrebno preći još 20 stepenika. Roditelji mi to nisu dozvoljavali, ali sam ugrabila momenat kada su oni već svi bili gore da se sama popnem. Od tada sam počela sve ponovo sama da radim. Nekako sam uspjela da završim i školu, od januara sam na rehabilitaciji na VMA, a u Igalu sam mjesec dana.
Nadam se da ću opet zaigrati na terenu
Za „Blic“ dodaje da bi jako voljela da nastavi da trenira odbojku, ali da je to nemoguće, jer je pitanje da li će ikada saviti koleno.
– Doktori mi kažu da od sporta neće više nikada biti ništa, ali vidjećemo, možda i bude, ko zna. Dok sam ležala u bolnici bila je djevojka dvije godine starija od mene sa istim simptomima. Kada sam čula da je i ona tamo, poručila sam joj po medicinskim sestrama da se bori i da vjeruje u sebe. Poslije dva dana sam čula da je umrla, a ja sam uspjela da preživim nemoguće. Ljudima zato želim da poručim da vole sebe, kakvi god da su i da uživaju u životu pošto nisu ni svjesni šta su pravi problemi i da je sve rješivo. Sve što možete novcem da platite je rješivo, a zdravlje ne može da se plati. Nekada nisam voljela sebe, svoj stomak, svoje obraze, ali kada ležite u bolnici i borite se za život jedina želja mi je bila da preživim i da budem srećna. I moja trenutna želja je samo da budem srećna i zadovoljna. Volite se i međusobno, jer mržnja ničemu ne vodi – poručuje Danica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu