Temu za master, koji je radila na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjaluci uz mentorstvo profesorice Milijane Buhe, odabrala je u aprilu prošle godine, kada je femicid bio uglavnom tema crnih hronika.
Stručne i naučne literature za ovu oblast nije bilo, bar ne na domaćem terenu.
– Tražeći materijale i izvore koje bih mogla iskoristiti u svom radu uvidjela sam da na prostoru BiH nema radova koji se ovom problematikom bave s naučnog aspekta, tako da sam većinu relevantne literature našla u zemljama regiona – kaže Izabela Marković za Mondo.
Tako se, kaže, ispostavilo da je njen rad zapravo prvi stručni rad u Bosni i Hercegovini koji se bavi femicidom kao rodno zasnovanim ubistvom žene.
Tradicionalna porodica i diskriminacija
Rad je odbranjen upravo u vrijeme kada se, u vezi sa zakonskim definisanjem femicida u Republici Srpskoj, digla velika prašina.
Naime, u nacrtu novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u RS, po prvi put u Republici Srpskoj se femicid definiše u zakonu.
– Usvajanjem ovg zakona femicid bi bio propisan kao najteži oblik i posljedica nasilja prema ženama, odnosno svako lišenje života žene izvršeno, u potpunosti ili djelimično, zbog njene pripadnosti ženskom polu ili smrt žene koja je posljedica radnji nasilja prema njoj, bez obzira na to da li je osumnjičeni za radnje nasilja član porodice ili drugo lice – objašnjava Izabela Marković.
Ona poručuje da zakonsko definisanje femicida štiti žene, a ne ugrožava nikoga, pa ni vrijednosti “tradicionalne porodice”, kako se ovih dana može čuti u javnom prostoru.
S druge strane, ovom zakonskom rješenju se protive konzervativne organizacije i udruženja, koje tvrde da će definisanjem pojma “femicid” biti ozakonjena rodna ideologija, a da žene, kao oni tvrde, novim zakonom “neće biti dodatno zaštićene”.
Izabela Marković kaže da bi, prije svega, voljela da neko iz organizacija, potpisnica inicijative za povlačenje zakona, objasne javnosti šta oni smatraju pod “tradicionalnom porodicom”.
– Da li je to porodica sačinjena od majke, oca i jednog, dva, tri ili više djece? U društvu u kojem mi živimo, gdje postoji mnogo samohranih roditelja ili bračnih parova koji nemaju potomke zbog različitih životnih okolnosti, govoriti o “tradicionalnoj porodici” bez definicije je diskriminirajuće – naglašava ona.
Izabela Marković kaže da da ovakva reakcija dolazi prvenstveno iz nepoznavanja same materije i toga šta pojam femicid u suštini predstavlja.
Ona podsjeća na riječi Dajane Rasel, koja je još 1976. govorila o zločinima protiv žena kroz istoriju, od spaljivanja vještica u prošlosti, do novijeg široko rasprostranjenog običaja ubijanja ženskih beba u mnogim društvima, te ubijanja žena “iz časti”.
– Dajana Rasel je rekla da femicid postoji i opstaje veoma dugo, ali pošto se odnosi samo na žene, nije bilo posebnog imena za to, sve dok nije skovan termin femicid – podsjeća Izabela Marković.
Šta otkrivaju sudske presude
– U suštini, femicid se može posmatrati kao kriminološki pojam koji se koristi za označavanje umišljajnog ubistva žene izvršenog od strane muškarca, u čijoj osnovi stoje različiti motivi koje možemo svesti na mizoginiju ili želju da posjeduju ženu kao predmet kojim mogu da raspolažu – kaže Markovićeva.
U posljednjem dijelu svog rada ona je analizirala sudske prakse kroz presude donesene u sudovima u BiH u slučajevima ubistva ili pokušaja ubistva žena.
Presude su, kaže, pokazale da ne postoji senzibilitet pravosudne zajednice za ovu problematiku.
– Osim što se ne primjenjuju, odnosno neadekvatno se primjenjuju postojeće krivičnopravne norme, posebno zabrinjava činjenica, da u presudama često ne možemo da dobijemo podatke o žrtvi, o njenim godinama, obrazovanju, o tome da li je prethodno trpila nasilje, kao ni razlog ubistva – kaže Izabela Marković.
Istiće da sve to, na neki način, ponovo viktimizuje žrtvu, ali i onemogućava kvalitetno praćenje sudske prakse.
Da zakon ne ostane mrtvo slovo na papiru
– Kad je u pitanu statistika, pored toga što je jeziva, ona je i nepotpuna zbog nepostojanja jedinstvenih kriterijuma za prikupljanje podataka o femicidu. Statistička evidencija podataka o femicidu u Republici Srpskoj, a i u Bosni i Hercegovini je neadekvatna, iako smo potpisnici Istanbulske konvencije, koja predviđa obavezu vođenja statističke evidencije podataka o svim oblicima rodno zasnovanog nasilja, pa i o femicidu – kaže Izabela Marković.
Ona se zalaže za zakonsko definisanje femicida, ali priznaje da se istovremeno pribojava da sve ne ostane samo na zakonu.
– Iskreno, malo se pribojavam da će zakonodavna i izvršna vlast usvajanjem novog Zakona o sprečavanju nasilja u porodici i nasilja prema ženama smatrati da je taj problem riješen i da su učinili sve što je potrebno da se femicid iskorijeni u društvu. To, naravno, nije tako. Definisanje femicida je samo temelj za aktivnosti koje nas na ovom polju čekaju u budućnosti – zaključuje Izabela Markovića u razgovoru za Mondo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu