Nijedan od tih zakona nije zakon o zamjeni stranih sudija domaćim sudijama u Ustavnom sudu BiH, niti je to zakon o Ustavnom sudu BiH.
Za te zakone ćemo dobiti radnu grupu, baš kao što smo i 2012. godine dobili strukturalni dijalog o reformi pravosuđa koji je odavno zaboravljen i nije dao nijedan rezultat, ocijenila je članica Glavnog odbora SDS Aleksandra Pandurević.
– Salto mortale predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika nije ništa drugo nego izdaja i udar na Narodnu skupštinu. Onaj koji poziva na odbranu institucija, brutalno gazi najvažniju od njih, urušavajući povjerenje u zakonodavca i dignitet Narodne skupštine. Po njegovog logici, svaki građanin Republike Srpske ima pravo da kaže: „Šta me briga za zakon, neću ga poštovati“. Nepoštovanje zakonodavca je anarhija i ona kreće iz Palate Republike – saopštila je Pandurevićeva.
Podsjećam, kaže ona, upravo na prijedlog SNSD, US, DEMOS i DNS 27.juna 2023.godine, dvotrećinskom većinom usvojen je sljedeći zaključak: „Narodna skupština Republika Srpska zahtijeva da se u okviru 14 prioriteta ispostavljenih od strane EU prioritetno i hitno treba rješavati pitanje reforme Ustavnog suda BiH odnosno odlaska stranih sudija, i da se u okviru te reforme usvoji zakon o Ustavnom sudu BiH. Pored pitanja reforme Ustavnog suda BiH prioritet treba da bude i pitanje zatvaranja OHR. Narodna skupština Republike Srpske traži od svih svojih izabranih predstavnika da ne učestvuju u razgovorima o rješavanju bilo kojeg od ostalih prioriteta EU dok se ova dva ranije navedena prioriteta ne riješe“.
– Dakle, Narodna skupština je obavezala sve svoje izabrane predstavnike, što uključuje i predsjednika Republike, da ne učestvuje u razgovorima o rješavanju bilo kojeg od prioriteta EU dok se ne riješi pitanje Ustavnog suda BiH. Ruku na srce, stav je poštovao čitav mjesec dana, a onda je sjeo sa partnerima iz Trojke i dao im na tacni tri zakona. Nijedna laž ne može vječno trajati. Sve laži budu ogoljene, prije ili kasnije. Upravo ova situacija je ogolila stare laži SNSD i sada se nadvila nad njima da ih nose kao breme. Naime, u februaru 2016. svi srpski poslanici iz Republike Srpske (SNSD, SDS, PDP, DNS) zajedno su potpisali i u Predstavnički dom uputili Zakon o Ustavnom sudu BiH. Taj zakon je rješavao pitanje odlaska stranih sudija, ali i uređivao glasanje sudija po ustavnim pitanjima na način da je za svaku odluku o ocjeni ustavnosti zakonskih akata neophodan po glas makar jednog sudije iz reda svakog od konstitutivnih naroda – podsjeća Pandurevićeva.
Takođe, dodaje ona, vodilo se računa da većina za usvajanje odluka mora imati i jedan glas iz svakog entiteta, što je sa stanovišta interesa Republike Srpske bio odličan zakon.
– Nažalost, zakon nije imao podršku nijedne partije iz FBiH, pa čak ni HDZ, i zato je pao. Tadašnje rukovodstvo Predstavničkog doma ipak je dogovorilo, na insistiranje SDS, da predloži da se usvoji zaključak o formiranju radne grupe koja bi se pozabavila pitanjem zamjene stranih sudija. Dio partija iz FBiH pristao je da tu temu stavimo na sto. Pogodite ko je bio protiv? Upravo SNSD! Tvrdili su tada da to nije dobro, da smo mi iz SDS izdali dogovor iz Banjaluke, da smo prvo morali zajedno sa njima sjesti i dogovoriti dalje korake, da se iza zaključka kriju opasne namjere, te pozivali na jedinstvo da rješenje tražimo unutar RS. Potom su preuzeli vlast na nivou BiH i temu zakona o Ustavnom sudu BiH stavili u fioku gdje očito i dalje namjeravaju da je drže. Trojka je dobila tri evropska zakona da bi imenovali Srđana Amidžića za ministra. Narodna skupština, po ko zna koji put, samo je mjesto za pijačno cenkanje. Mijenjamo trojicu stranih sudija za ministra finansija – zaključila je Aleksandra Pandurević.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu