Ova mlada žena iza koje je već zavidna karijera priča da je njen otac, takođe pilot, od kojeg je naslijedila letački gen, rodom upravo sa Manjače, odnosno zaseoka Marčete nadomak Stričića. Priča da je oduvijek željela da bude pilot i da je tu ljubav razvila zahvaljujući očevoj profesiji koji je život podredio vojnom pilotiranju.
– Još u najranijem detinjstvu u meni se javila velika želja za letenjem. Kada bi otac otišao na posao, pitala sam se kako li on to upravlja avionom i kako izgleda leteti. Iz tog dečijeg maštanja rodila se strast i želja za letenjem. Umesto da postanem vojni pilot, život me je odveo u civilno vazduhoplovstvo u kojem dan-danas uživam – ispričala je Marčeta za Glas Srpske i dodala da joj je osim oca uzor bila i ruska nebeska heroina Svetlana Kapanine, čije je akrobatske letove voljela da gleda u djetinjstvu.
Letenje kod mnogih ljudi izaziva nervozu pa čak i panične napade, a kod Marčete isključivo sreću i ispunjenje sna. Prvi put za upravljač aviona sjela je prije 11 godina na Pilotskoj akademiji u Vršcu, a u pitanju su bile komande „cesne 172”.
– Bio je to veličanstven osećaj, kao da tu oduvijek i pripadam. Letenje je moja velika ljubav, izvor radosti i smiraj. Nikada u meni nije izazivalo ni najmanju dozu straha. Bila sam luckasto dete, uvijek željno adrenalina i uzbuđenja. Obožavala sam luna-parkove i govorila sebi da je to moja obuka za vojnog pilota. Imala sam „stomak za sve” – naglasila je Marčeta.
Odmah po završetku osnovne škole željela je upisati Vojnu gimnaziju i krenuti očevim koracima, ali zbog njegovog neslaganja sjela je u klupe Zemunske gimnazije.
– To nije ugasilo moju strast za letenjem. Kada sam napunila 21. godinu upisala sam Pilotsku akademiju u Vršcu gdje sam stekla dozvolu profesionalne pilotkinje. Stečeno znanje i vještine usavršavala sam obučavajući se za poseban tip aviona. Bio je to „boing 737” na kojem sam i dobila svoj prvi posao u „Er Srbiji” – rekla je Marčeta.
Na poziciju kopilota aviona tip ATR72 prešla je 2022. godine gdje je ostala sve dok nije upućena na kapetansku obuku.
– Postati prva žena koja je zvanje kapetanice stekla unutar „Er Srbije” i prva žena kapetan na ATR floti za mene predstavlja vrhunac karijere, kao i krunu mog višegodišnjeg truda, rada i vjere u sebe. Na putu do te pozicije bilo je teških i izazovnih perioda, mnogo odricanja i rada na sebi. Vjerujem da nema zanimanja koje ne zahtjeva određena odricanja i u tom smislu ni posao kojim se ja bavim se ne razlikuje mnogo od drugih – rekla je Marčeta.
Profesija pilota je veoma atraktivna, a Marčetu izuzetno veseli kada čuje da neka djevojka želi krenuti njenim putem. Razlika u upravljanju automobilom i avionom je, prema Vanjinim riječima, ogromna a ona prednost daje letenju jer, kako kaže, na nebu nema semafora.
– Jedna zanimljivost koja je vezana za tip aviona kojima upravljam jeste to da mogu njime ići u rikverc dok sam na zemlji. Ostali avioni čekaju na posebnu vrstu vozila koja se kači na njih da bi ih „izgurala” na aerodromsku površinu, a ja to mogu ATR-om bez ičije pomoći – izjavila je Marčeta.
Osvrćući se na mane svog profesionalnog poziva, Marčeta kaže da zbog stalnih putovanja nerijetko i noću, mijenja dan za noć usljed čega trpi san te da je zbog radne dinamike nerijetko prinuđena preskočiti porodična i druženja s prijateljima, što joj oni ne zamjeraju.
– Bilo je situacija kada su se neki momci zarad udvaranja pretvarali da su piloti ne znajući za moju profesiju. To se uvijek završavalo komično – prisjetila se Marčeta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu