Pojedini domaćini koji slave posnu slavu poput Svetog Nikole ili čija slava padne na posne dane srijedu ili petak iznose pečenje uz obrazloženje da su se svecu i posnom danu odužili ribom koju postave na dio stola, a da je slava za okupljanje i druženje i da ne čine ništa loše i suprotno vjeri. Pojedinci se pozivaju i na to da im je lokalni sveštenik objasnio da to može baš tako.
– Valja upozoriti na još jedan poguban i štetan običaj, koji se polako iz neupućenosti u nekim našim krajevima uvlači u naš narod. Naime, kada neka slava padne uz post, u srijedu ili petak, na primjer Nikoljdan, koji je uvijek u božićnom postu, taj dan se obavezno posti, bez obzira na to da li porodica iz nekih razloga ne posti taj post. Spremati mrsnu hranu za slavu je veliki i pogubni grijeh ako je post – upozoreno je na stranici Pravoslavni manastiri i crkve na društvenim mrežama, što u suštini odražava stav SPC.
Sve ovo se dodatno aktuelizuje činjenicom da sada kreće vrijeme najvećih slava u Srba, koje se okončavaju na proleće Đurđevdanom. Pa i taj Đurđevdan ili, recimo, Sveti Jovan – šta ako budu na posni dan?
Na pomenutoj stranici su naveli da je bolje ne slaviti nego praviti “javnu sablazan i navoditi na grijeh druge (goste) da mrse na veliki praznik, u vrijeme kada crkva naređuje post”.
– Kad slava padne u srijedu ili petak, a nije post, gozba i mrsni slavski ručak može se odložiti za naredni dan. Pogrešno je, kako to neki čine, na dan slave kada je post, “prikazati” na trpezi malo ribe i posne hrane, a posle postavljati i služiti mrsnu hranu. To je svojevrsno licemerje i nije dostojno hrišćanina, Srbina i pravoslavca, pogotovo kad se zna da se može čak ljepše i jeftinije pripremiti ručak od ribe i posne hrane.
Međutim, vjerski analitičar Draško Đenović smatra da je manji grijeh šta će se pojesti u odnosu na ono što se govori i čini, pišu Nopvosti.
– Džaba vam da postite ako ćete kod kuće da bijete ženu, da potkradate firmu ili nešto drugo. Džaba vam post, a boga spominjete samo u psovkama. S druge strane, ako ćemo da budemo iskreni o postu, onda bi trebalo da se odreknemo i alkohola i cigareta, a svi znamo da ne postoji slava na kojoj neko ne upali cigaretu. Nažalost, ovo se odomaćilo. Slave su postale više poput izgovora da se okupe prijatelji, nego što se sjećaju sveca kog slave.
Đenović dodaje da bi se pola srpskih porodica viđalo samo na sahranama da nema slava:
– Kad su srijeda i petak, ili kad slava pada u post, trebalo bi da bude posna hrana, ali sada je veliko pitanje koliko Srba zaista slavi slavu zbog sveca i boga, a koliko zbog onoga što sam spomenuo. Mnogi su običajni vjernici, pravoslavci, jer su im to bili očevi, djede i pradjede, a ne zato što vjeruju. Mnogi oblježavaju i slave jer, kako kažu, “valja se”, a pola njih i ne ide u crkvu, što je tek posebna priča – naglašava Đenović.
Činjenica je, dodaje, da se običaji zanemaruju, posebno u gradovima, dok se u selima to koliko-toliko poštuje:
– Imamo i situacije da ljudi podižu kredite da bi slavili slavu, jer je cijena ribe i svega otišla u nebesa. Za slavu bi trebalo da dođe pop u kuću da osvešta kolač ili da domaćin ode ujutru do 10 sati u crkvu da se kolač presječe, zaključuje on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu