U UKC Srpske naglašavaju da skoro na nedjeljnom nivou imaju i mlade ljude koji su doživjeli moždani udar. Najmlađi pacijent koji je liječen na Klinici za neurologiju imao je samo 18 godina, a u posljednjih nekoliko mjeseci moždani su, nakon poroda, doživjele i dvije porodilje. Na sreću, a zahvaljujući brzoj reakciji i adekvatnoj terapiji, svi oni su se oporavili.
Međutim, u slučaju zakašnjele reakcije, manja je i šansa za povoljan ishod liječenja.
Od moždanog udara umre otprilike jedna trećina pacijenata, jedna trećina ostaju invalidi, a samo se jedna trećina potpuno oporavi.
– Smrtnost varira u zavisnosti od tipa moždanog udara i kreće se od nekih pet odsto kod onih najblažih, tzv. lakunarnih moždanih udara, do preko 50 odsto kod hemoragijskih moždanih udara, odnosno krvarenja u mozgu. Statistika je puno bolja ako pacijent primi trombolitičku terapiju, odnosno kad stigne na vrijeme, i tu se smrtnost kreće od samo pet do sedam odsto, a veliki broj tih pacijenata se potpuno oporavi, čak njih 60-70 odsto – objašnjava za Srpskainfo načelnik Klinike za neurologiju UKC Srpske prof. dr Siniša Miljković.
Naglašava da za najsavremeniju, trombolitičku terapiju ljekari imaju samo četiri i po sata od nastanka simptoma, da bi mogli da je primijene.
– Koliko je to važno, govori i podatak da nakon moždanog udara svaki minut umire ili propada dva miliona nervnih stanica neurona. Dakle, što se prije pacijent javi i što prije intervenišu medicinski profesionalci, manji broj neurona će stradati. Simptomi mogu biti vrlo različiti, ali najčešće se lako mogu upamtiti kroz skraćenicu GROM. G kao govor – pacijenti kažu da ne mogu govoriti, ili izgovarati pravilno riječi, R kao ruka – osjete slabost ruke ili noge, ispadaju im stvari iz ruke, ne mogu pomjerati ruku ili nogu, O kao obraz – pacijenti primijete da im se lice iskrivi, padne im ugao usana. I najvažanije, M kao minute, jer od brzine dolaska do ljekara zavisi i ishod liječenja – upozorava Miljković.
Kako kaže, sa porastom broja oboljelih od moždanog suočavali smo se i za vrijeme rata u BiH. To se može pripisati stresu, kao dokazanom faktoru rizika, slaboj kontroli rizika faktora, neredovnim kontrolama pacijenata, nepostojanju sistematskih pregleda, neuzimanju već propisanih lijekova, sve više sjedećem načinu života, lošim dijetetskim navikama.
– Sad imamo i sve više pacijenata 40 i 50 godina života, što opet povezujemo sa načinom života, ishrane, sve je više gojaznih, pacijenata sa visokim pritiskom, povećan je nivo stresa u populaciji. Kad je riječ o mlađim pacijentima, faktori rizika su poremećaji zgrušavanja krvi, migrene, autoimune bolesti, retke srčane anomalije, anomalije krvnih sudova – ističe Miljković.
Nažalost, na neke faktore rizika ne možemo uticati, a to su pol – u većem riziku su muškarci u mlađem i žene u starijem životnom dobu, starost – riječ je o bolesti trećeg životnog doba, rasa – Japanci, recimo, češće imaju krvarenje u mozgu, gentesko naslijeđe. Međutim, na neke faktore rizika i te kako možemo uticati. Međutim, na neke faktore rizika i te kako možemo uticati, a to su visok krvni pritisak, pušenje, konzumacija alkohola, masnoće u krvi, šećerna bolest, razne srčane bolesti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu