Iva je rođena 1986. godine u Novom Sadu. Nakon završene srednje hemijske škole radila je sve i svašta u dječjim igraonicama, frizerskim salonima, potom i u buticima, da bi na kraju otvorila svoj salon, koji je posle svega nekoliko godina i zatvorila, jer kako kaže nameti su bili nepodnošljivi.
– Udala sam se relativno mlada za, sada, bivšeg policajca sa kojim imam dvije ćerke i sada smo u sećnom braku već 11 godina. Međutim, u jednom momentu suprug poslije 15 godina rada u MUP-u daje otkaz, jer moj i njegov posao nisu mogli da podmire sve normalne potrebe četvoročlane porodice. S obzirom na to da je on već imao papire za boravak u Evropskoj uniji, odlazi u Njemačku kako bi pokušao da nam obezbijedi bolji život. Pvo se odselio u Kerlsterbach, grad koji se nalazi u neposrednoj blizini frankfurtskog aerodroma. Tada je morao da nađe stan,da se prijavi na adresu i da sredi poresku klasu da bi mogao da uradi spajanje porodice odnosno da bi mogle da se doselimo ćerke i ja – priča Iva.
Sagovornica za mojnovisad kaže da to nije kraj, jer joj se suprug tu ne zaustavlja, već se seli u Rüsselsheiu Majni, grad čuvenog Opela.
– Grad broji oko 70.000 stanovnika s tim da mi kao porodica iz Novog Sada nismo imali vremena za biranje idealnog mjesta, jer smo žurili da se što pre spojimo. To nam je bila neka prelazna varijanta, ali smo još uvijek ovdje, evo već četvrta godina – ističe Iva.
I bez obzira na sve, njih dvoje su se u Njemačkoj lijepo snašli, oboje su zaposleni u DHL firmi u birou, gdje Iva na svom poslu priča engleski, a njen suprug njemački jezik. Starije dijete je tamo krenulo u školu i sada kao i sva ostala djeca pohađa nastavu na njemačkom, dok će mlađa ćerka nakon godišnjih odmora krenuti na intenzivni kurs njemačkog.
Školska godina tamo, u zavisnosti od pokrajine, počinje u avgustu ili septembru i završava se u junu ili julu. Djeca najčešće pohađaju državnu školu za koju se ne plaća školarina. Troškovi za roditelje u tom slučaju su neznatni i uglavnom su vezani za kopiranje, školski materijal i izlete.
– U principu mi se sviđa njihov školski sistem, jer svaka šlola ima roditeljski savjet koji čini grupa roditelja, nešto slično kao i kod nas. Oni dakle, nekoliko puta tokom školske godine organizuju roditeljske sastanke na kojima roditelji dobijaju važne informacije od nastavnika, a gdje ujedno mogu međusobno da se upoznaju. Roditelji mogu i da zakažu sastanak sa nekim od nastavnika kako bi sa njim popričali nasamo – objašnjava sagovornica.
Ona kaže da ipak školovanje u Njemačkoj potpuno drugačije od našeg, počevši od ocjena pa sve do sadržaja. Djeca u 3. razredu dobijaju fizičko vaspitanje, ali i plivanje kao obavezan predmet. Takođe svaki dan idu ili u pozorište, biblioteku, posjećuju muzeje i organizuju im mnogobrojne izlete. Stoga ističe da se njenoj ćerki mnogo sviđa škola, jer sem što je zabavno, stekla je i mnogo drugara i naučila puno toga o svim kulturama i nacijama.
Govoreći o standardu ističe da su cijene generalno pristupačne jer je njihov standard plata mnogo veći u odnosu na srpski i zato može i lepo da se živi. Kako kaže, kod njih nema prevelikih iznenađenja i ne strepi se da li će naredni mesec vlasnik stana da podigne kiriju. Ova porodica plaća stan sa svim troškovima 870 evra, mada kako Iva naglašava oni će uskoro pokušati da kupe svoj uz pomoć stambenog kredita.
– Vjerovali ili ne, cijene u vreme pandemije su bile kao kod nas u Novom Sadu, ali su se neznatno povećale zbog rata u Ukrajini. Pitali ste me zašto sam rešila da odem? Odgovor je vrlo jednostavan – da bih djeci uspjela da stvorim bolji život i sve je njima podređeno, jer želim da njih dve žive u boljim uslovima u odnosu na supruga i mene. Naše ćerke se druže sa decom svih nacija, jer se u Njemačkoj ljudi ne dijele na bogate i siromašne, deca se druže kao mi prije 40 godina u Srbiji, niko ne gleda šta imaš na sebi od garderobe i koliko to košta. Imaš mogućnost da biraš posao jer stalno traže nove radnike i stalno ima posla, naravno za sve one koji žele da rade. Primjera radi, moja plata za pola radnog vremena je veća od plate doktora u Srbiji što je vrlo tužno – ističe Iva.
Ipak, bez obzira na bolji i veći standard i generalno lepše uslove za život Iva kaže da je i nju kao i većinu Novosađana koji žive ili rade u inostranstvu drmala nostalgija, ali zbog neki porodičnih stvari koje su joj se izdešavale u periodu preseljenja.
– U Njemačkoj djeca dobijaju dečji dodatak do 27 godine života u iznosu od 220 evra po djetetu. Pandemija jeste izazvala strah i država je pretrpela neopisiv udarac i ekonomski gubitak, ali se ipak sve nekako vraća u normalu. Meni je ovde lijepo, bitno mi je da je porodica na okupu, volim da dođem u moj grad, ali nažalost samo kao gastarbajter – zaključila je Iva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu