Možda najveću brigu za Ukrajinu, ali i SAD, predstavlja mogućnost da ruski predsjednik Vladimir Putin konačno počne da pokazuje stratešku pamet koju je demonstrirao u prošlosti.
Američki zvaničnici vjeruju da Putin sa zakašnjenjem shvata nešto što je bilo očigledno onima koji su izvan sfere ulizica u Kremlju: Rusiji nedostaju vojna sredstva da ostvari svoje političke ciljeve u Ukrajini.
Rusija troši rakete i municiju brže nego što njena odbrambena industrija pod velikim sankcijama može da ih popuni. Njene trupe se bore da zadrže svoje rane dobitke, a kamoli da zauzmu svu teritoriju koju je Putin ilegalno i pomalo farsično prisvojio Rusiji.
Putinove prijetnje nuklearnom eskalacijom nisu uspjele da odvrate Ukrajinu da pređe ono što Rusija smatra crvenom linijom – što su nedavno pokazali napadi dronom na vazdušne baze duboko u unutrašnjosti same Rusije, piše Blumberg.
A što se tiče navodno beskrajne ljudske snage Rusije, Putin ne može da mobiliše dodatne trupe, preko otprilike 300.000 koje je ranije pozvao, a da se ne suprotstavi apatičnom stanovništvu.
Problemi nisu novi, ali ono što je novo jeste Putinova spremnost da ih prizna (makar i indirektno): On je prošle nedjelje javno priznao da je pobjeda daleko.
Dakle, piše američka agencija, Putinova najbolja strategija trenutno je karakteristično okrutna: zima kao oružje.
Rusija koristi rakete, bespilotne letjelice i artiljeriju protiv ukrajinske električne mreže i druge ključne infrastrukture kako bi izložena populacija patila. Nakon povlačenja iz Hersona, ruske snage su uglavnom preuzele odbranu, pokušavajući da ojačaju svoje linije, integrišu nedavno mobilisano osoblje i dobiju vrijeme do proljeća. (Izuzetak je gruba, skupa ofanziva oko Bahmuta, koja je trebalo da pruži Putinu simboličnu pobjedu.)
Ako Rusija može da oduži sukob do zime — dok čini stvari što je moguće neprijatnijim za ranjenu Ukrajinu, Evropu siromašnu energijom i Vašington koji sve više rasipa pažnju — možda će Kijev i Zapad pući.
Strategija će biti teška za Ruse: zemlji koja je poznata po tome što zimi napreduje, navodno nedostaje topla odjeća, pa čak i hrana koja će nekim od njenih trupa biti potrebna da prežive naredne mjesece. Ali strategija nije luda, imajući u vidu Putinov nedostatak boljih opcija i neke znake zamora od pomoći na Zapadu.
Jedan od razloga zašto američki predsjednik Džo Bajden sada traži veliki paket pomoći Ukrajini je neizvjesnost o tome koliku će pomoć biti spreman da pruži Predstavnički dom sa republikanskom većinom 2023. godine.
Zima donosi teške izbore i za Ukrajinu. Njene snage su umorne od teških borbi; iz čisto vojne perspektive, operativna pauza ima smisla. Ali sa političkog i diplomatskog stanovišta, čekanje može da bude rizičnije.
Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski sigurno brine da bi čak i pojava zimskog zastoja mogla da pojača ambivalentnost Zapada. Signali iz Vašingtona nisu sasvim ohrabrujući: prošle nedjelje, državni sekretar Entoni Blinken je ukazao da je prioritet SAD da pomogne Ukrajini da povrati teritoriju koju je držala 24. februara, na dan invazije, a da će odluke o Krimu i drugim izgubljenim teritorijama od 2014. odložiti za kasniji datum.
Najviši američki vojni zvaničnik, general Mark Mili, tvrdio je da Ukrajina treba da započne pregovore prije nego što završi u haosu u stilu Prvog svjetskog rata. Zelenski bi takođe mogao da strahuje od unutrašnje političke opasnosti, ako se ukrajinske snage budu odmarale dok se stanovništvo dalje kažnjava.
Zima je zapravo dobro vrijeme za udar – kada se zemlja zamrzne, tenkovi i kamioni mogu da putuju van puteva – a Zelenski bi mogao da pokuša još jednu ofanzivu. Jedna od opcija bi bio prodor u region Zaporožja na jugoistoku kako bi se presjekao ruski kopneni most ka Krimu, uhvatio u zamku još jedan džep Putinovih snaga i dokazao da će veća zapadna pomoć omogućiti više ukrajinskih pobjeda.
To je nezgodna odluka, jer Kijev mora da uravnoteži opasnosti nereagovanja sa opasnostima neuspjele ofanzive. A ukrajinska dilema će postati još oštrija ako Putin preuzme diplomatsku inicijativu i predloži prekid vatre prije proljeća.
Ništa u vezi sa Putinom nije iskreno. Prekid vatre bi jednostavno ublažio pritisak na rusku vojsku, omogućio bi industriji naoružanja zemlje da uhvati korak sa ratnim zahtjevima i pozicionirao Moskvu tako da obnovi neprijateljstva kada to bude pogodno. Ukrajina bi s pravom odbila ponudu koja zamrzava ruske dobitke.
Ali američki zvaničnici strahuju da bi takav gambit mogao da promijeni diplomatsku igru, tako što bi pokrenuo globalnu PR bitku oko toga ko je odgovoran za produženje borbi. To bi takođe moglo da da povremenim zagovornicima diplomatskog rješenja, kao što je francuski predsjednik Emanuel Makron, nešto što im je ranije nedostajalo: bilo kakav privid saradnje Kremlja.
Koliko god čudno zvučalo, Ukrajina i SAD su imale sreće sa svojim protivnikom. Putin je bio u deluziji i nije razumio jaz između svojih ciljeva i svojih resursa, nije napravio diplomatske poteze koji bi njegove rivale doveli u neprilike. Međutim, ako se ta dinamika promijeni, biće to sasvim drugačiji rat, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu