“Tata”, povikao je dječak sa zadnjeg sjedišta. Pogledali su se, svi u kolima su bili dobro, automobil je, čini se, samo malo ugruvan. Vozač iz auta koji ih je udario je otvorio vrata. Bio je to Josip. Krenuo je ka njima. Jordan je rekao ženi i djetetu da izađu napolje da pregledaju štetu zajedno. Zagledao je haubu, Josip mu se približio teškim korakom, izvadio pištolj, pucao mu u glavu, sjeo u automobil i nastavio dalje. Supruga i dijete su nemo gledali u mrtvog Jordana, oblivenog krvlju.
Ovako bi mogao da izgleda početak horor filma, ali ne, ovo je samo jedna scena iz sredine niza zvjerskih ubistava koja je prije 25 godina počinio Josip Vujić, Srbin čijim su imenom mađarski mediji ovih dana ponovo uzburkali tamošnju javnost.
Krvavi pohod Josipa Vujića počeo je u Vojvodini, a nastavio se u Mađarskoj, ostavljajući iza sebe devet beživotnih tijela.
Prvo mejsto zločina: Selo Pačir
Na putu između Bajmoka i Stare Moravice smješteno je selo za koje prije ovog krvavog pira rijetko ko da je čuo. Pačir, s jedva 2.500 stanovnika. Josip je upravo u ovom uspavanom seocetu na sjeveru Bačke prvi put okrvavio svoje ruke. Na spavanju je ubio i opljačkao Veru Mašić, seosku medicinsku sestru.
Drugo mjesto zločina: Subotica
Nakon toga je otišao u Suboticu, gdje je zatražio od taksiste Zorana Budimčevića da ga vozi na nekoliko lokacija. Kada mu više nije trebao, pisali su mediji, hladnokrvno ga je ubio na periferiji grada.
Zatim je pronašao drugog taksistu, bio je to Milan Vukelić. Ubio ga je, izbacio leš iz auta i nastavio da se vozi ka Bajmoku.
Tada je policija već bila alarmirana i u stanju pripravnosti u Vojvodini. Sva mesta su bila pod barikadama. Ali to nije pomoglo. Ubica je bio korak ispred.
Treće mjesto zločina: Aleksandrovo
Prema pisanju medija, nedaleko od naselja Aleksandrovo imao je lakši sudar sa Makedoncem Jordanom Stojanovićem. Nakon sudara, Vujić i Stojanović izašli su iz svojih kola. Vujić je, bez ijedne reči ubio nesrećnog Makedonca pucajući mu iz pištolja u glavu, naočigled njegove žene i maloljetnog sina.
Zatim je sjeo u svoj automobil i nastavio dalje.
Četvrto mjesto zločina: Bajmok
Josip stiže u Bjamok, tu sjekirom ubija i pljačka dvije starice, sestre Nedeljku i Mariju Tomić, a potom u razmaku od nekoliko dana na isti način presuđuje i bračnom paru Savi i Ani Vukelić. Zbog ovih užasnih zločina je i dobio nadimak “Joso sjekira”.
Peto mjesto zločina: Viljan, Mađarska
Vujić je konačno uhapšen, međutim, uspijeva da pobjegne policiji prilikom sprovođenja od zatvora (o ovome, nažalost, nema detaljnijih informacija) do suda i tada bježi u Mađarsku gdje su ga, prema pisanju medija, čekali žena i dijete.
Pukovnik Mihali Ernies rekao je da je 30-godišnji Srbin u utorak, 28. marta, iza osam sati, sjeo u taksi kojim je upravljao Janoš Erlih i odvezao ga u Viljan. Ubrzo je taksisti rekao da zaustavi automobil, uperio mu je svoj pištolj u glavu, tražeći novac, a kada se taksista okrenuo, pucao mu je u potiljak. Gurnuo je leš u jarak i uzeo dvadeset hiljada forinti – pisali su tada mađarski mediji (naslovna strana priložena u tekstu).
Sljedećeg dana, u srijedu uveče, policajci su ga priveli, a pretresom kuće pronađene su i puška i pištolj, za koji je ustanovljeno da je korišćen u ubistvu taksiste, budući da je čaura ostala u vozilu.
Zašto baš Mađarska?
Vujići su zatražili azil u Mađarskoj krajem 1993. i – dobili ga. Dobio je dozvolu boravka kako bi ponovo bio sa svojom malom kćerkom i tada trudnom suprugom, radi spajanja porodice.
Hapšenje u Mađarskoj, izručenje Srbiji
Mađarska policija ga je uhapsila u izbjegličkom kampu nedaleko od mjesta Baja i tada je osuđen na 20 godina zatvora. Nakon odsluženih 15 godina u zatvoru u Kečkemetu, 2010. godine izručen je Srbiji, prenosi Telegraf.
Kazna u Srbiji ukinuta, ali…
U Srbiji je 1997. u odsustvu osuđen na smrtnu kaznu, međutim, ta presuda je ukinuta. U novembru 2010. godine osuđen je na 40 godina zatvora.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu