Maštao sam da mi opredjeljenje bude muzika jer kao dijete nisam izražavao glumački već muzički dar. Ali sam napustio muzičku školu zbog incidneta sa nastavnikom. Bila mi je velika želja da sviram klavir, ali potičem iz skromne porodice i imali smo samo klavirsku harmoniku i to sam i upisao. Kad god sam mogao krišom sam otvarao klavir i pipao dirke u školi. Jednom sam otvorio neki koncertni klavir koji nije smio da se dira i krenuo da sviram i dočekali su me debeli šamari od profesora solfeđa. Bio sam drugi razred osnovne škole i više se nikad nisam vratio u muzičku školu, a profesor je suspendovan – ispričao je Ivan u emisiji “Šta sam tebi i ko sam sebi” na K1 i dodao da mu je sada u pjevanju najbolji sudija upravo supruga Jelena Tomašević:
– Vježbam pevanje kod kuće, Jelena i ti njeni dometi su toliko visoki da je baš dobro čuti savjet od nje. Međutim ona ne ulazi u savjetovanje, vrlo je skromna i strašno te favorizuje. Ni malo se ne postavlja iznad. Najviše mi pomaže jer tumači muziku da li je osjeća ili ne. Samo mi kaže ovo dira pravo u srce i to je dovoljno.
Bosiljčić se dotakao i svoje prve uloge koja mu je donijela ogromnu popularnost u “Ranjenom orlu”. Priznao je da je ta nagla slava učinila da postane drugačiji čovjek, a ujedno se i prisjetio kako se teško povredio prilikom predstave “Cigani lete u nebo”.
– Radio sam sa Šotrom “Gdje cvjeta limun žut” i tad smo se upoznali, ali me je tumačio poslije toga jedno sat vremena. Izveo me na ručak i ispitivao me ko sam, šta sam, šta mislim ovome i onome. Nešto je tražio i poslije dvije nedjelje me pozvao i ponudio mi ulogu u “Ranjenom orlu”. Štivo mi nije bilo toliko zanimljivo, ali grupa ljudi me je privukla poput Bobe, Jezdića, Madžgalja i mnogih drugih – priča poznati glumac te objašnjava da u početku nije bio svjestan koliku mu je popularnost donijela ta uloga:
– U posljednjoj sceni serije moj junak gubi nogu i poslije dvije nedjelje šetam ja Terazijama, a ljudi mi prepoznaju lice i onda refleksno pogledaju u moju nogu. Tada sam upoznao moć televizije i šta znači popularnost, tad sam se uozbiljio.
– Zanimljivo je da sam poslije šest mjeseci i stvarno slomio nogu, na predstavi. Skočio sam i u doskoku su mi popucali svi ligamenti, da mi je noga bila na “končicu”. Završio sam u Urgentnom i nisam mogao da stojim. Kažu da nekad od tereta popularnosti pucaju kosti, pa eto primjera. To je bio neki pik popularnosti neizdrživ, ali jako koristan da ga glumac prođe i da nema zablude. Ta količina popularnosti osvešćuje čovjeka. Ovdje sam odavno izgubio anonimnost, ljudi te gledaju i očekuju nešto od tebe kad te vide na ulici, dok mi je u Rusiji mnogo drugačije.
Iako u početku nije imao afinitete prema ruskom tržištu, Bosiljčić sada može da se pohvali mnogim glavnim ulogama u njihovoj kinematografiji. Međutim, kako sam kaže, nikada ne bi žrtvovao porodicu zarad posla.
– Prije par godina sam dobio ulogu na ruskom tržištu. Oni su nedjeljama bili bez glavnog glumca i poslednja dva sata kastinga mene je agentkinja od Bikovića pozvala i rekla da odmah snimim nešto i pošaljem. Bio sam u sred intervjua i prekinio sam ga i rekao okreni kameru ka meni. Izgovorio sam nešto na ruskom i to poslao. Ujutru su mi javili da sam dobio ulogu – kaže Ivan te nastavlja:
– Šest mjeseci prije toga sam uzeo časove ruskog jezika, gledao njihove filmove i čitao knjige, ali uopšte nisam imao ambiciju da idem tamo. Kad me Biković ranije pitao, čak sam mu rekao Miloše, imam ženu i dijete, predstave ovde, za mene je to neizvodljivo i uopšte ne znam kako se sve preokrenulo, ali sam u tom trenutku bio spreman za to. Međutim, ne bih prihvatio da idem na dugo i da imam konstantna snimanja, jer porodica to ne trpi. Moja ne bi pretrpjela velika razdvajanja. Zato sam prihvatio projekte koji me ne razdvajaju mnogo od njih, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu